Predstavnici Studentske liste, koja je pobedila na nedavno održanim parlamentarnim izborima u Srbiji su na jučerašnjoj konferenciji za medije istakli da imaju zahteve za tri ključna stuba: nacionalne i finansijske bezbednosti bankarskog sektora, funkcionisanja Elektroprivrede Srbije i stanja u sektoru nafte i gasa.
Studentska lista zahteva istragu svih aktera uključenih u rad Alta banke, kao i precizno utvrđivanje odgovornosti Narodne banke Srbije i drugih državnih institucija za nadzor. Naglašava se i važnost transparentnosti u upravljanju Poštanskom štedionicom.
Preispitivanje poslovanja Elektroprivrede Srbije
„Danas se obraćamo javnosti sa pozicije političkog aktera koji je spreman da u narednom periodu preuzme punu odgovornost za upravljanje državom. Smatramo svojom apsolutnom dužnošću da otvoreno otvorimo pitanje suštinskog javnog značaja i zatražimo potpuno hitno i transparentno preispitivanje poslovanja Elektroprivrede Srbije“, rekao je dr Stefan Cvjetićanin, profesor Fakulteta tehničkih nauka iz Novog Sada, stručnjak iz oblasti elektroenergetike, kandidat na Studentskoj listi i saradnik u pisanju programa iz oblasti elektroenergetike na jučerašnjoj konferenciju za medije, na kojoj su govoril o situaciji sa Alta bankom i energetskim pitanjima – situaciji u Elketroprivredi Srbije, gasnom aranžmanu sa Rusijom i procesom prodaje ruskih akcija u Naftnoj industriji Srbije mađarskom MOL-u.
Cvjetićanin je istakao da ovo nisu politička, već životna pitanja, od neposrednog značaja za svakog čoveka u našoj zemlji.
„Pre svega, neophodno je osvrnuti se na stanje elektroenergetskog sistema. Činjenica je da je naš elektroenergetski sistem u velikoj meri zastareo i da se značajno oslanja na termoelektrane kao osnovni izvor proizvodnje električne energije, dok hidroelektrane predstavljaju važan deo ukupnog proizvodnog kapaciteta“, rekao je.
Zašto se ulaže u stadione umesto u energetiku?
Period niskog vodostaja reka dodatno je ograničio proizvodnju hidroelektrana, što je još jednom ukazalo na ranjivost sistema i nedostatak adekvatne energetske strategije. Pored toga, dotrajalost opreme, nedovoljno ulaganje u održavanje i izostanak blagovremenih remonta dovode u pitanje pouzdanost proizvodnih kapaciteta. Kao primer naveo je termoelektranu Kostolac, blok A2, koji nije u funkciji, i TENT B2, čiji se kapitalni remont već dve godine odlaže i radi smanjenim kapacitetom.
„Zato postavljamo sasvim legitimno pitanje: u kakvom su stanju elektrane u Srbiji i zašto se neophodna sredstva ne ulažu prvenstveno u održavanje i modernizaciju postojećih energetskih kapaciteta? Drugo pitanje: da li je moguće da se u trenutku kada se suočavamo sa ozbiljnim izazovima u energetskom sektoru, prioritet daje projektima poput nacionalnog stadiona, dok nam značajni proizvodni kapaciteti ostaju van funkcije? Jasno je da se potrebe za električnom energijom moraju nadoknađivati uvozom. To sa sobom nosi ozbiljne finansijske posledice, posebno ukoliko se uvoz obavlja po nepovoljnim tržišnim cenama. Prema informacijama kojima raspolažemo, izvršen je rebalans budžeta, kako bi se obezbedila dodatna sredstva pokrivanja konzuma. Međutim, postavlja se pitanje: da li su ta sredstva dovoljna i za koji vremenski period su obezbeđena“, ukazao je profesor Cvjetićanin.
Hoće li biti dovoljno novca za uvoz struje?
Postavio je pitanje: da li je to do kraja grejne sezone, odnosno do perioda kada nužno moramo električnu energiju obezbeđivati i iz uvoza?
„Kao vlast koja 14 godina upravlja energetskim sistemom, aktuelno rukovodstvo mora da preuzme odgovornost i da odgovori na nekoliko ključnih pitanja: zašto je energetski sistem zapušten, zašto se javnosti ne saopštavaju potpune i pravovremene informacije o stanju proizvodnih kapaciteta, da li EPS raspolaže dovoljnim finansijskim sredstvima za stabilno poslovanje i obezbeđivanje potrebnih količina električne energije? Javnost ima pravo da zna u kakvom je stanju jedno od najvažnijih preduzeća u zemlji, kakvi su rizici za snabdevanje električnom energijom, i da li postoje realne mogućnosti za pojavu dodatnih troškova i eventualnih restrikcija električne energije“, zapitao se predstavnik Studentske liste.
Komentarišući da se problemi prećutkuju, a odlaganje njihovog rešavanja ostavlja budućem rukovodstvu, kako bi se odgovornost za posledice dugogodišnjeg lošeg upravljanja naknadno prepisala budućoj, odnosno novoj vlasti Cvjetićanin je rekao da takav scenario ne sme biti dozvoljen.
„Institucije i ključni resursi države još uvek su u rukama odlazeće vlasti; samim tim, odgovornost za trenutno stanje ne može se prebacivati na nekog ko još nije preuzeo upravljanje“, upozorio je.
Kako je istakao, građani Srbije zaslužuju da znaju kako je do ovakve situacije došlo i kakve su posledice odluka koje su donete prethodnih godina.
„Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović, kao i rukovodstvo Elektroprivrede Srbije, imaju obavezu da otvoreno i transparentno govore o stanju u ovom preduzeću, postojećim problemima i rizicima sa kojima bi se građani mogli suočiti. Partokratija je tokom prethodne decenije ozbiljno narušila institucije i javna preduzeća u Srbiji. Iako naša zemlja raspolaže stručnim i kompetentnim ljudima u oblasti energetike, partijski interesi su često stavljani ispred struke. Umesto da se odluke donose na osnovu znanja, iskustva i profesionalnih standarda, presudnu ulogu imali su interesi pojedinaca i političkih struktura. Takav odnos prema struci dovodi do narušavanja profesionalnog integriteta zaposlenih, obeshrabrivanja kvalitetnih kadrova i ograničavanja mogućnosti za razvoj. Energetska nezavisnost i stabilnost nije cilj koji se može ostvariti preko noći. To je dugotrajan proces koji zahteva strategiju, ozbiljna ulaganja i, pre svega, odgovorne, kompetentne i kvalifikovane ljude. Želimo sistem u kojem će znanje i profesionalni integritet biti osnovni kriterijum za napredovanje, a ne stranačka pripadnost“, rekao je.
EPS kao nacionalni resurs
Cvjetićanin je istakao da je EPS sistem koji će mladim stručnjacima pružiti perspektivu da ostanu u Srbiji, razviju svoje potencijale i svojim znanjem doprinesu razvoju koji upravlja našim najvažnijim nacionalnim resursima.
„Pozivamo Dubravku Đedović Handanović, aktuelnu ministarku, i rukovodstvo Elektroprivrede Srbije da izađu pred javnost i otvoreno saopšte kakvo je stanje u ovom preduzeću, s kakvim se problemima suočavamo i koje su projekcije poslovanja i proizvodnje do kraja godine. Da ne izostavim možda najvažnije: kao što ima li drva i peć, ako nema ko da loži i da potpaljuje, želim da skrenem pažnju na požrtvovane ljude u TENT-u, u generalnom sistemu EPS-a, koji na svojim plećima nose, koji rade na kopovima, koji rade u elektranama. O njima se takođe mora voditi računa da bismo bili bezbedni i snabdeveni kako treba. Navešću samo jedan primer: verovatno ste već čuli da je bolnica u Pančevu ostala pre neki dan bez napajanja preko 40 minuta. Molim vas da proverite informacije. Samo prisutnošću osoblja i njihovom požrtvovnošću nemamo nikakvih katastrofa, ali zamislite ako bi to bila masovna pojava. Znači, postavljamo sasvim legitimno pitanje za trenutnu vlast: šta su preduzeli da do ovakvih scenarija ne dođe? Kakvo je stanje u EPS-u, da li su sredstva obezbeđena? Tražimo te informacije hitno“, poručio je Cvjetićanin.
Treba produžiti odluku o smanjenju akcize na naftne derivate za 25%
Profesor Dejan Radivojević sa Rudarsko-geološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, saradnik i kandidat na listi, menadžer geoloških istraživanja u NIS-u, koji je bio menadžer geoloških istraživanja u MND-u u Češkoj a usavršavao se u polju geologije od Severne Amerike do Azije, istakao je da je prvo i najvažnije da se reši problem akcize.
„Odluka Vlade o privremenom smanjenju akcize na naftne derivate za 25% ističe već 8. novembra. Prethodnu odluku je o smanjenju donela prelazna, znači tehnička vlada, što znači: opet se od njih očekuje da oni reaguju. Ukoliko se ta mera ukine i ovaj, celokupni iznos se prelije na maloprodajne cene možemo očekivati poskupljenje benzina za više od 21 dinar, odnosno dizela za preko 22 dinara po litru. Šta trenutna vlast može da uradi da bi se ovo sprečilo? U ovom sadašnjem institucionalnom položaju, neposredni put za produženje postojeće mere jeste nova odluka Vlade u tehničkom mandatu, u okviru njihovih zakonskih ovlašćenja“, naveo je Radivojević.
Najavljujući korake koji slede rekao je da su oni vezani za Narodnu skupštinu, koja ima pravo da izvrši izmenu Zakona o akcizama i definisanje dugoročnijeg zakonskog rešenja.
„Narodni poslanici, koji će, nadam se, uskoro zauzeti svoje mesto tamo gde ih je narod i izabrao, su u mogućnosti da pokrenu raspravu o fiskalnoj politici i uticaju akciza na građane i privredu. I privreda i građani sami mogu da sprovedu određene inicijative preko Privredne komore Srbije, udruženja prevoznika, poljoprivrednih organizacija i drugih relevantnih udruženja. Do tada je potrebno utvrditi ko je inicirao prethodno produženje, na osnovu kojih analiza, fiskalnih procena, kao i da li su razmatrani neki dugoročniji modeli“, istakao je.
Srbiji potreban dugoročni gasni aranžman sa Rusijom
Kao sledeću urgentnu temu naveo je gasni aranžman.
„Mi imamo trogodišnji gasni aranžman između Srbije i Rusije koji je istekao krajem maja 2023. godine. Nakon toga, snabdevanje je nastavljeno kroz kratkoročna produženja, uz aneks ugovora. Poslednji aranžman je napravljen 30. septembra 2023. godine, i on važi do 31. decembra 2023. godine, po ovim postavljenim uslovima. Ovakav način ugovaranja kratkoročnih produženja, u suštini, ne obezbeđuje dovoljno predvidljivosti za državu, privredu i energetski sistem. Institucije koje su nadležne za pregovore po ovom pitanju su Ministarstvo rudarstva i energetike, koje se bavi kreiranjem energetske politike i zastupanjem državnih interesa, sa Srbijagasom kao ugovorna strana, i operativni pregovarač sa Gazpromom, i Vlada Srbije koja utvrđuje državnu politiku i donošenje ključnih odluka. Cilj bi trebalo da bude dugoročnije i stabilnije rešenje, potrebno je pokušati obezbediti višegodišnji ugovor, recimo kao što smo imali prethodni od tri godine, uz jasno definisane količine, cene, dinamiku isporuke, fleksibilnost i uslove u slučaju poremećaja snabdevanja“, ukazao je Radivojević.
Treba razvijati alternativne pravce
Govoreći o tome da država istovremeno treba da radi na razvijanju alternativnih pravaca izvora snabdevanja.
„Neke od alternativa mogu da budu Azerbejdžan, nastavljanje i povećanje nabavki gasa preko Južnog gasnog koridora, interkonekcija sa Bugarskom, LNG terminal u Aleksandropolisu u Grčkoj, kao i korišćenje raspoloživih kapaciteta za nabavku i transport tečnog i prirodnog gasa, nabavka gasa preko mađarskog transportnog sistema, Rumunija, koja se priprema za korišćenje buduće proizvodnje iz nalazišta Neptun Deep u Crnom moru i Severna Makedonija i Grčka za razvoj dodatnih interkonekcija i pristupa alternativnim izvorima gasa. Ono što je bitno je razlikovati kapacitet transportnog sistema od stvarno ugovorenih i raspoloživih količina gasa. Svaki alternativni pravac mora se analizirati kroz cenu, raspoloživost, transportne kapacitete i samopouzdanost isporuke“, naglasio je Radivojević.
Buduće licence za poslovanje NIS-a
Treća ključna tema, prema njegovim rečima, su licence i poslovanje NIS-a.
„Američki OFAC je 30. oktobra 2023. produžio odobrenja za tri različite aktivnosti, znači govorimo o tri različite licence. Jedna je vezana za sam NIS, to je nastavak poslovanja: prerada nafte, uvoz sirove nafte, održavanje finansijskih transakcija. Za MOL je odobren nastavak tih pregovora o kupoprodaji većinskog ruskog dela u NIS-u. JANAF je dobio licencu za nastavak transporta sirove nafte za potrebe rafinerije Pančevo. Rok važenja novih odobrenja je 11. decembar 2023. godine, što je u neku ruku dobro, zato što smo imali ranije i produženja od mesec dana ili od 15 dana, a ovo je produženje koje nam daje malo više prostora“, konstatovao je.
Ukazujući da ova odobrenja u suštini ne predstavlja ukidanje sankcija Radivojević je naglasio da NIS i dalje zavisi od odluke američkih institucija, da je trajno rešavanje problema povezano sa promenom vlasničke strukture i odobrenjem predložene transakcije.
„Kao što znamo, Vlada Srbije je 16. juna 2026. godine potpisala ugovor sa MOL grupom o budućem upravljanju NIS-om, koja predviđa i povećanje našeg državnog vlasničkog dela za dodatnih pet procentnih poena. Završetak transakcije zavisi od dogovora MOL-a, ruskih vlasnika i potrebnih regulatornih odobrenja. Ono što bi bilo potrebno uraditi je razjasniti samu transakciju i ugovorne obaveze. Znači potrebno je pribaviti i analizirati dokumentaciju o prodaji ruskog dela MOL-u, uključujući kupoprodajni ugovor, njegove komercijalne uslove, cenu, način plaćanja, buduću vlasničku strukturu, uključujući eventualno učešće Adnoka, ugovor između Vlade Srbije i MOL-a, prava i obaveza Srbije kao manjinskog akcionara, obaveze budućeg vlasnika prema rafineriji Pančevo, Petrohemiji i samim zaposlenima“, nabrojao je Radivojević.
Od srpskih članova odbora direktora tražimo odgovore oko NIS-a
Prema njegovim rečima, postoji „četvorka koja u ovom trenutku predstavlja važan institucionalni kanal za dobijanje informacija o poslovanju NIS-a“.
Naveo je da su to Dragutin Matanović kao zamenik predsednika odbora direktora, Irena Vujović kao članica, Milan Đurić kao član i Dejan Radenković kao član.
„Ova četvorka u ovom trenutku predstavlja važan institucionalni kanal za dobijanje informacija o poslovanju NIS-a, u okviru njihovih ovlašćenja i, naravno, obaveza čuvanja poverljivih podataka. Među njima se nalaze osobe koje su javno poznate po svojim političkim vezama sa SNS-om i SPS-om, dok za Dragutina Matanovića nije utvrđena stranačka pripadnost, a poznat je kao kolumnista jednog, može se reći, medija – Informera. Od srpskih članova odbora direktora tražimo odgovore na sledeća pitanja: da li su upoznati sa svim bitnim elementima transakcije MOL – Gaspromnjeft, da li imaju uvid u kupoprodajni ugovor ili njegovu radnu verziju, da li su upoznati sa uslovima koje OFAK postavlja za završetak transakcije, kakve garancije postoje za nastavak rafinerije Pančevo, kakva je budućnost istraživanja i proizvodnje nafte i gasa u Srbiji, koja prava Srbija zadržava u budućoj vlasničkoj i upravljačkoj strukturi?“, nabrojao je Radivojević.
Moramo da zaštitimo i strateške interese Srbije
Istakao je da je važno da se uspostavi direktna komunikacija sa relevantnim američkim institucijama.
„Posebno sa Ministarstvom finansija Sjedinjenih Američkih Država i OFAK-om, u cilju razumevanja uslova za trajno rešavanje sankcionog statusa NIS-a, dinamike odlučivanja i mogućnosti da se transakcija sprovede bez ugrožavanja energetskog snabdevanja Srbije. Potrebno je takođe razumeti i poziciju ruskih vlasnika, uslove prodaje, mogućnosti da se transakcija sprovede bez dodatnih pravnih i finansijskih sporova. Mi moramo da zaštitimo i strateške interese Srbije: promena vlasništva ne sme da bude jedino merilo uspeha, potrebno je ugovoriti i zaštititi dugoročne interese Srbije u pogledu rada i investicija u rafineriji Pančevo, budućnosti petrohemije, istraživanja proizvodnje nafte i gasa, očuvanja stručnog kadra, zaposlenosti, sigurnosti snabdevanja domaćeg tržišta i prava države kao značajnog manjinskog akcionara. Takođe, neophodno je pripremiti i rezervni scenario“, upozorio je predstavnik Studentske liste.
Radivojević je rekao da Srbija mora imati plan za slučaj da transakcija ne bude završena ili da OFAK ne produži operativnu licencu.
„Taj plan treba da obuhvati alternativne pravce uvoza sirove nafte i derivata, državne rezerve, transportnu infrastrukturu, rad rafinerije, mere za očuvanje i snabdevanje domaćeg tržišta. Sve spada u neke hitne delove, pored hitnog rešavanja pitanja NIS-a, potrebno je otvoriti širu raspravu o budućnosti istraživanja i proizvodnje ugljovodonika u Srbiji. Srbija poseduje značajne geološke podatke, dugoročnu, dugogodišnju istraživačku tradiciju, postojeću infrastrukturu. Međutim, tržište istraživanja i proizvodnje nafte i gasa nije dovoljno otvoreno za nove investitore i međunarodne kompanije. Potrebno je razmotriti model koji bi omogućio dolazak novih investitora, uz očuvanje državnih interesa i odgovarajuću kontrolu nad eksploatacijom prirodnih resursa. Država se ne vodi od danas do sutra i kroz produžavanje viza iz Vašingtona. Srbija ima resurse, znanje, potencijal da postane energetski stabilna i predvidljiva zemlja, ali za to su potrebni otvoreno tržište, profesionalne institucije i kompetentni ljudi koji rade u interesu građana. Mi smo svoj prvi korak napravili, vreme je da trenutni nosioci vlasti preuzmu svoj deo odgovornosti“, zaključio je Radivojević.






