Zahtjev za smanjenjem upotrebe fosilnih goriva proizilazi iz zabrinutosti zbog klimatskih promjena. Postoje dokazi da na klimatske promjene, odnosno na globalno zagrijavanje Zemljine atmosfere i okeana utiču emisije ugljen dioksida i drugih gasova staklene bašte koji nastaju sagorijevanjem uglja, nafte i prirodnog gasa.
Na globalnom nivou ne dešava se smanjenje upotrebe fosilnih goriva projektovanom dinamikom. Nafta, gas i ugalj i dalje obezbjeđuju više od 80% svjetskih energetskih potreba. Od 2013. globalna potrošnja nafte i gasa porasla je za 14%, podstaknuta povećanjem potrošnje od 25 odsto u zemljama u razvoju.
Ugalj ostaje neophodan u snabdijevanju energijom u Kini, Indiji i drugim zemljama u razvoju; njegova potrošnja dostigla je rekordne nivoe u 2023. god.
Nove tehnologije – vještačka inteligencija, električna vozila i ogromni centri podataka – takođe povećavaju potražnju za električnom energijom, koju obnovljiva energija ne može pouzdano da zadovolji. Ovo povećava ulogu fosilnih goriva. I dalje su neophodna u energetski intenzivnim industrijama, uključujući avijaciju, pomorstvo i tešku industriju.
Cilj – smanjenje emisije CO2
Dekarbonizacija je sveobuhvatan proces, koji podrazumijeva smanjenje emisije ugljen-dioksida (CO2) i drugih štetnih gasova koji doprinose klimatskim promjenama. U širem smislu podrazumijeva tranziciju ka ekonomiji i društvu sa niskom emisijom ugljenika, kroz smanjenje upotrebe fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije, kao i unapređenje energetske efikasnosti i razvoj tehnologija koje smanjuju emisije.
- Pariski sporazum o klimatskim promjenama iz 2015 je međunarodni ugovor koji pravno obavezuje svoje potpisnice da deluju u borbi protiv klimatskih promjena. Usmjeren je na ograničavanje globalnog zagrijavanja (zadržavanje povećanja globalne prosječne temperature znatno ispod 2°C u odnosu na pre-industrijski period) i borbu protiv klimatskih promjena. Sve zemlje EU-a ratifikovale su sporazum. U sporazumu se uzima u obzir i da će najsiromašnijim zemljama trebati više vremena da počnu da smanjuju svoje emisije.
- Evropski zeleni dogovor iz 2019 predstavlja plan za postizanje stabilne ekonomije Evropske unije. Ambicija ovog dogovora jeste Evropa kao prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. godine.
- Sofijska deklaracija o zelenoj agendi za Zemlje Zapadnog Balkana iz 2020. obavezuje zemlje regiona da svoje zakone usklade sa klimatskim Zakonom EU. Zemlje ZB (Zapadnog Balkana) saglasile su se da će zajedno sa EU raditi na cilju iz Evropskog zelenog dogovora da do 2050. godine Evropa bude klimatski-neutralan kontinent, uključujući uvođenje takse na emisije ugljen-dioksida i tržišnih modela za podsticanje obnovljivih izvora energije (OIE), kao i postupno ukidanje subvencija za ugalj.
- Konferenciji UN o klimatskim promjenama u Dubaiju 2023: EU je insistirala na znatnom povećanju globalnih klimatskih ambicija, kako bi cilj ostao ostvariv u skladu s Pariskim sporazumom.
- Konferenciji UN o klimatskim promjenama u Bakuu 2024: Značajno je odsustvo konstatacije o ubrzanom sprovođenju energetske tranzicije iz završnog dokumenta globalne konferencije o klimi iz Bakua. Poruka sa ove konferencije je da je neophodna nova paradigma: energetski suživot. Ova paradigma prihvata kontinuirani rast potrošnje energije u doglednoj budućnosti, sa sve većom ulogom i fosilnih goriva i obnovljivih izvora energije, što znači da se po prvi put od Pariskog sporazuma konstatuje realnost koja uvažava dinamiku sprovođenja energetske tranzicije u siromašnim državama i onim u kojima je još uvijek udio električne energije iz fosilnih goriva u proizvodnom portfoliu značajan. Drugim riječima u ovim državama uključujući i zemlje ZB nije moguće u definisanom periodu substituisati energiju iz fosilnih goriva (u zmeljama ZB dominantno iz uglja) energijom iz novih izvora energije. Paradigma energetske koegzistencije zahtijeva ciljana ulaganja i sprovođenje reformi. Od ključne je važnosti modernizovanje energetskih mreža kako bi bile prilagođene različitim izvorima energije i kako bi se poboljšala njihova efikasnost.
- Globalni cilj je da se u Evropi najkasnije od 2030. godine proizvodi najmanje 45% energije iz OIE (smanjenje GHG emisija za najmanje 55% u odnosu na nivoe iz 1990. godine) i postizanje ugljenične neutralnosti ili kako se to još kaže neto nulte emisije najkasnije do 2050. godine.
U EU kilovati iz solara prestigli ugalj
Evropska unija je na putu da dostigne cilj za 2030. godinu. Evropa je krajem 2024. godine imala izgrađenih 407GW solarnih elektrana, što je čak 25% više u odnosu na 2023. godinu. U Evropskoj uniji na kraju prošle godine ukupna instalisana snaga SE iznosila je 338GW, što je rast za 24 odsto u odnosu na 2023. godinu.
Proizvodnja električne energije iz solara u Evropskoj uniji 2024. je prvi put prestigla ugalj. Udio energije iz fotonaponskih sistema u elektroenergetskom miksu je preskočio 10 procenata, a na tržištima poput Kipra, Grčke, Mađarske I Španije je uvećan na više od 20 odsto. Ove poslednje dvije zemlje su čak dodirnule 25 odsto.
Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) u poslednjih nekoliko godina posvećeno radi na realizaciji projekata koji znače izgradnju novih izvora energije iz OI i na taj način postepeno sprovodi tranziciju sa postojećeg na novi energetski miks i priprema se da u budućnosti ima drugačiji proizvodni portfolio.
Energetska tranzicija zasniva se između ostalog i na ubrzanom prelasku na OIE. Da bi se omogućilo priključenje SE (solarne elektrane) i VE (vjetro elektrane) na distributivnu i prenosnu mrežu neophodno je, ukoliko to već nije urađeno, paralelno izgradnji ovih elektrana raditi na rekonstrukciji distributivne i prenosne mreže, odnosno na jačanju kapaciteta mreža, kako bi se prevazišao izazov intermitentnosti OIE. Na taj način omogućiće se brza integracija OIE u elektroenergetski sistem bez koje nema potpune funkcionalnosti elektroenergetskog sistema u novim uslovima. To podrazumijeva nova ulaganja u distributivnu i prenosnu mrežu podudarno ulaganjima u izgradnju SE i VE.
EPCG kontinuirano povećava kapacitet OIE
EPCG treba da teži da u svom proizvodnom portfoliu iz godine u godinu povećava udio električne energije iz obnovljivih izvora, postepenom smanjenju udjela energije iz fosilnih goriva, da aktivno učestvuje u promovisanju programa povećanja energetske efikasnosti i da ima vodeću ulogu u podršci masovnog integrisanja OIE u elektroenergetski sistem.
U proizvodnom portfoliu EPCG za zadnje dvije godine udio električne energije iz Termoelektrane Pljevlja na godišnjem nivou je na nivou od oko 44,5%. To znači da je Crnoj Gori TE Pljevlja neophodna u budućnosti. Količina energije koja se generiše u TE Pljevlja ne može se substituisati sa energijom iz obnovljivih izvora u kratkom vremenskom intervalu. Ono što je urgentno da se urade je diversifikacija energetskog miksa i to iz dva razloga: zahtjevi iz navedenih dokumenata koji se tiču postizanja ciljeva u definisanim intervalima (što dodatno povećava cijenu energije iz uglja) i još uvijek izuzetno malo učešće energije iz OIE u energetskom miksu.
EPCG pored projekata Solari koje uspješno realizuje i izgradnje VE Gvozd (54,6MW), inicirala je pokretanje nekoliko velikih projekata, koji se tiču izgradnje SE na zemlji koje će biti u vlasništvu EPCG:
- SE Željezara, instalisane snage 20MW
- SE na kosini brane Vrtac 2,5W
- SE Krupac 40MW
- SE Štedim 115MW
- SE Kapino polje L1 4.8MW
- SE Kapino polje L2 4.8MW
- SE Kapino polje B1 10MW
- SE Kapino polje B2 30MW
- BESS 240MWh (baterijski elektro skladišni sistemi)
Integracije BESS u postojeću energetsku infrastrukturu
Naprijed navedeni projekti iz oblasti OIE predstavljaju značajne projekte za održivu budućnost EPCG i energetsku budućnost Crne Gore. Plan je da se do kraja tekuće godine kompletira izgradnja SE u vlasništvu EPCG ukupne instalisane snage oko 30MW, VE (54,6MW) i da instalisana snaga prozjumera do kraja tekuće godine bude oko 80MW, čime će se postepeno povećavati udio električne energije iz obnovljivih i niskougljeničnih izvora energije. Uporedo treba iskoristiti raspoloživu mrežnu infrastruktura za priključenje na prenosnu mrežu i uvođenje BESS u postojeću infrastrukturu koji će omogućiti skladištenje električne energije iz OIE (SE i VE) i integraciju OIE u postojeći elektroenergetski sistem.
EPCG mora u što je moguće kraćem periodu da realizuje započete i nove projekte iz OIE i realizuje projekat integracije BESS u postojeću energetsku infrastrukturu i da kontinuirano radi na ažuriranju planova izgradnje novih izvora energije i dokumenta o nacionalno utvrđenom doprinosu (NDC) sve do završetka procesa energetske tranzicije, odnosno do postizanja ciljeva utvrđenih u navedenim dokumentima. To je jedini i najbrži put da se izvrši tranzicija od postojećeg energetskog miksa na novi energetski miks i na taj način deversifikuje postrojeći proizvodni portfolio.
Diversifikacija energetskih izvora kroz obnovljive resurse smanjuje rizike povezane sa fluktuacijama cijena energije iz uglja, čime se povećava energetska nezavisnost i sigurnost. Integracija obnovljivih izvora u energetske mreže doprinosi stabilnosti i fleksibilnosti energetskog sistema, omogućavajući bolje balansiranje potrošnje i proizvodnje energije.






