Ministarstvo finansija predstavilo je 1. oktobra na sednici Saveta ministara nacrt budžeta za 2027. godinu, koji tek treba da prođe parlamentarnu raspravu i glasanje. Vlada očekuje uštedu od oko 120 miliona evra na podsticajima za obnovljive izvore energije, dok ukupna budžetska sredstva za tu namenu ostaju zamrznuta na 9,5 milijardi evra. Na meti su fotonaponske elektrane iz perioda od 2006. do 2010. godine, kada je država velikodušnim otkupnim cenama podsticala razvoj solarne industrije.
Otkupne cene tada su dostizale i 600 evra po megavat-satu, odnosno 0,60 evra po kilovat-satu. Poređenja radi, regulisana tarifa za domaćinstva od 1. avgusta iznosi 0,2001 evro po kilovat-satu. Prema rečima ministarke za energetiku Maud Bregeon, ugovori zaključeni između 2006. i 2012. godine troše 20 odsto svih javnih subvencija za obnovljive izvore energije, iako čine samo pet odsto instaliranih kapaciteta.
Domaćinstva nisu na meti, ali ostaju bez prihoda
Vlasnici kućnih solarnih panela ne moraju da brinu zbog smanjenja otkupnih tarifa. Revizija se odnosi samo na elektrane snage od nekoliko stotina kilovata, dok kućne instalacije obično imaju snagu od tri do devet kilovata. Međutim, postoji drugi problem koji država ne može da reši uredbom: ugovori o otkupu električne energije traju 20 godina, a prvi ugovori, potpisani 2006. godine, ističu upravo ove godine.
Prema izveštaju francuskog Senata, između 2006. i 2010. godine zaključeno je 235.000 ugovora, čiji rok važenja ističe postepeno, sve do početka 2030-ih. Za prosečnu instalaciju snage tri kilovata, koja godišnje proizvede oko 3.300 kilovat-sati, uz stopu sopstvene potrošnje od 30 odsto, u mrežu se godišnje predaje oko 2.300 kilovat-sati. Po ceni od 0,55 evra po kilovat-satu, to donosi više od 1.200 evra godišnje. Kada ugovor istekne, taj prihod jednostavno nestaje.
Bez garantovane otkupne cene vlasnicima preostaje da što više troše električnu energiju koju sami proizvedu. To podrazumeva prilagođavanje navika, poput pranja veša i punjenja električnih automobila tokom dana, ili ulaganje u kućnu bateriju koja skladišti višak energije za večernje sate. Država je tako podsticajima stvorila generaciju građana koji zavise od subvencionisanog otkupa, a sada ih prepušta tržištu bez ikakvog prelaznog perioda.
Šta ostaje neizrečeno
Nacrt budžeta predviđa i obavezu obustave proizvodnje tokom perioda negativnih cena električne energije za instalacije snage veće od 100 kilovata, dok se ta obaveza trenutno odnosi samo na postrojenja snage veće od 10 megavata. Planirana je i revizija oko 8.000 instalacija snage od 300 do 500 kilovata, za koje su ugovori zaključeni prema tarifnom aktu iz 2021. godine, što bi moglo da dovede do smanjenja otkupnih tarifa. Veliki proizvođači, dakle, ostaju u igri uz izmenjene, ali i dalje isplative uslove.
Ono što se u izveštaju ne postavlja kao pitanje jeste zašto država, koja je 2006. godine pozvala građane da ulažu u solarne panele, sada ne nudi nikakav okvir za period nakon isteka ugovora. Ne postoji nacionalni program podsticaja za kućne baterije niti povlašćene tarife za male proizvođače koji nastave da predaju električnu energiju u mrežu. Vlada je izračunala uštedu od 120 miliona evra, ali nije izračunala koliko će domaćinstava odustati od zelene tranzicije kada im istekne prvi ugovor.
Srbija je u sličnoj poziciji. I kod nas su postojali podsticaji za solarne panele, uz otkupne cene koje su bile iznad tržišnih, a i ovde će jednog dana isteći ugovori. Pitanje je da li ćemo do tada imati plan ili ćemo, poput Francuske, tek tada shvatiti da smo građane navikli na subvencije koje više ne možemo – ili ne želimo – da plaćamo.
Izvor: Logično





