Policajci i pripadnici obezbeđenja pribegli su fizičkoj primeni protiv ekoloških aktivista i demonstranata u Omišlju krajem prošlog meseca. Vest o privedenim i povređenim demonstrantima iz organizacije Extincion Rebellion Zagreb (XR), koji se protive proširenju LNG terminala Krk, od tada se mogu isključivo naći na stranicama i etru manjih domaćih medija. Policija i Vlada ionako nisu komentarisali ono o čemu se ne izveštava, dok su aktivisti očajnički pokušavali da skrenu pažnju na ovo zataškano pitanje.
Tu su zapravo dve teme: nasilje koje su pretrpjeli aktivisti i činjenica da se i dalje vodi šira rasprava o energetskoj i klimatskoj politici u kontekstu nastavka korištenja fosilnih goriva u Republici Hrvatskoj. „Mi kao naučnici insistiramo na poštovanju naučnih činjenica. Smatramo da to mora biti osnova za donošenje kvalitetnih političkih odluka, koje će se dosledno sprovoditi, kako bi se obuzdale sve veće patnje ljudi i gubitak životne sredine i biodiverziteta u svetskim razmerama“, rekao je Nikola Biliškov hemijski stručnjak sa Instituta Ruđer Bošković. Istovremeno, istaknuti je član inicijative Naučnici za klimu-Hrvatska, koja je ovom prilikom javno digla glas zbog odnosa države prema aktivistima.
Klimatski zločin prvog reda
Istovremeno, Biliškov insistira na naučnom gledištu, inače daleko preovlađujućem, da gasna industrija i upotreba gasa kao fosilnog goriva nanose velike klimatske štete: „Negiranje problema klimatskih promena vodi nas u nezamislivo kataklizmičnu budućnost. Samo zaustavljanje upotrebe fosilnih goriva može nas spasiti od potpunog gubitka budućnosti, od spaljivanja sveta pogodnog za život za generacije koje dolaze. Nova ulaganja u sva fosilna goriva, uključujući gas, nas zarobljavaju u zavisnosti od njih. To je klimatski zločin prvog reda. Uz ostatak fosilne industrije, gasna industrija je odgovorna i za sve žrtve klimatskih promena i materijalne štete koja nastaju i koje postaje sve ekstremnije“.
„U bezumnom imaginariju naših političkih elita, gasu je data lažna uloga tranzicionog goriva. Pored toga, gas je često ukrašen pridevom prirodni, koji ne opisuje njegova suštinska svojstva, njegov hemijski identitet, ugljovodonik čijim sagorevanjem nastaje ugljen-dioksid. Ono što gasu daje određenu prednost u odnosu na ugalj ili naftu je činjenica da daje više energije po jedinici mase. Ali posao sa gasom se pokazao kao odlično leglo za nezasitnost korumpirane pohlepe, na svim nivoima. To se najbolje ogleda na nivou samih temelja vladajućeg društveno-ekonomskog sistema, kapitalizma, kroz ekstraktivistički kolonijalizam i održavanje patrijahalnih odnosa“, kaže Nikola Biliškov.
Goran Krajačić, stručnjak sa Instituta za elektrane, energetiku i životnu sredinu sa Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, ima dva gledišta o navedenom slučaju protivljenja proširenju LNG terminala: radi se na povećanju sigurnosti snabdevanja fosilnim gasom ne toliko za samu Republiku Hrvatsku, koliko za susedne zemlje i druge članice EU. Zatim, ove količine fosilnog gasa mogu dodatno uticati na dekarbonizaciju, na primer, termoelektrana na ugalj u BiH i Srbiji, koje, ako se zamene visokoefikasnom kogeneracijom, mogu značajno doprineti emisiji gasova staklene bašte i drugim zagađenjima u regionu.“
Odsustvo adaptacije na vodonik
Ovaj naučnik, inače sekretar Međunarodnog centra za održivi razvoj energetskih, vodnih i ekoloških sistema, dodaje da je Krk i dalje plutajući terminal. Lako se može ukloniti kada se više ne bude koristio, a neizvesna je izgradnja obližnjeg skupog priključnog gasovoda Zlobin-Bosiljevo. Ova infrastruktura treba da se eksploatiše najmanje narednih 30 godina, čak i kada Evropa bude klimatski neutralan kontinent. Zato bi, po Krajačićevom mišljenju, bilo veoma važno da se pri izgradnji gasovoda prilagodi transportu čistog „zelenog” vodonika. Time bi se obezbedila okosnica budućih gasovoda koji mogu da transportuju velike količine vodonika iz plutajućih vetroelektrana iz severnog Jadrana u unutrašnjost.
„No eko-aktivisti su odabirali dobar trenutak da istaknu kako fosilni gas nije rešenje za klimatske promene“, nastavlja Krajačić „i nikako ne sme biti smatran tranzicionim gorivom. Tu su dakle u pravu, ali bi možda njihov protest imao veći odjek da ga rade pred zgradom Vlade, ministarstvima, zgradama gradonačelnika i načelnika, snabdevača i distributera fosilnog gasa tražeći da se ukinu subvencije za fosilna goriva i da se fosilni gas izbaci iz sektora gde nije potreban“. U pitanju je grejanje prostora, tople vode, kuvanje i slično, a tu postoje održivija rešenja poput dekarbonizovanih sistema daljinskog grejanja, toplotnih dizalica, solarnih toplana, električne energije i slično.
Izvor: DW






