Svet se bori protiv globalne energetske krize, a nuklearna energija ima potencijal da odigra značajnu ulogu. Ona može pomoći zemljama da bezbedno pređu na energetske sisteme u kojima dominiraju obnovljivi izvori energije, navodi se u novom specijalnom izveštaju Međunarodne agencije za energetiku (IEA).
U zemljama koje odluče da nastave ili povećaju upotrebu nuklearne energije, to može smanjiti oslanjanje na uvoz fosilnih goriva, smanjiti emisije ugljen-dioksida i omogućiti sistemima električne energije da integrišu veći udeo energije sunca i vetra. Izgradnja održivih i čistih energetskih sistema biće teža, rizičnija i skuplja bez nuklearne energije, navodi se u novom izveštaju.
Nuklearna energija i bezbedna energetska tranzicija
Nuklearna energija je danas drugi najveći izvor energije sa niskim emisijama posle hidroelektrana. Nuklearna postrojenja se nalaze u 32 zemlje. Oko 63% današnjih kapaciteta za proizvodnju nuklearne energije dolazi iz postrojenja starijih više od 30 godina, pošto su mnoga izgrađena nakon naftnih šokova 1970-ih. Mnoge napredne, kao i ekonomije u usponu su nedavno objavile energetske strategije koje nuklearnoj energiji daju značajnu ulogu. One predviđaju i značajne finansijske podsticaje za ulaganje u nuklearnu energiju.
„U današnjem kontekstu globalne energetske krize, vrtoglavih cena fosilnih goriva, izazova energetske bezbednosti i ambicioznih klimatskih obaveza, verujem da nuklearna energija ima jedinstvenu priliku da se vrati“, rekao je izvršni direktor IEA Fatih Birol. „Međutim, nova era za nuklearnu energiju nikako nije zagarantovana. Zavisiće od toga da vlade uspostave snažne političke odluke kako bi osigurale siguran i održiv rad nuklearnih elektrana u godinama koje dolaze. Takođe treba da mobilišu neophodna ulaganja, uključujući nove tehnologije. Nuklearna industrija mora brzo da se pozabavi pitanjima prekoračenja troškova i kašnjenja projekata, koji su ometali izgradnju novih postrojenja u razvijenim ekonomijama. Kao rezultat toga, napredne ekonomije su izgubile lidersku poziciju na tržištu, pošto su 27 od 31 reaktora koji su počeli da se grade od 2017. godine ruskog ili kineskog dizajna.
Potrebna podrška nuklearnoj energiji
Prema planu IEA o dostizanju neto-nula do 2050. godine, nuklearna energija bi mogla da se udvostruči između 2020. i 2050. godine. Ovo može da se otvari pod uslovom da se u svim zemljama koje su otvorene za ovu vrstu tehnologije izgrade nova postrojenja. Čak i da se sva predviđanja ostvare, sredinom veka u kom dominiraju obnovljivi izvori energije, nuklearna energija bi činila samo 8% globalne proizvodnje električne energije.
Uprkos predlozima da se produži vek trajanja nekih postojećih elektrana, nuklearna flota, koja radi u razvijenim ekonomijama, mogla bi se smanjiti za jednu trećinu do 2030. Iako produžetak životnog veka postrojenja zahteva značajna ulaganja, cenu električne energije iz nuklearki je konkurentna vetru i solarnoj energiji u većini regiona.
Potrebne su čvrste politike da bi se podržala upotreba nuklearne energije i poboljšala bezbednost. Industrija takođe mora da uradi bolji posao pravljenjem projekata ispod cene i unutar budžeta, kako bi se garantovala konkurentnost električne energije proizvedene u nuklearnoj elektrani, navodi se u izveštaju. Državno finansiranje će I dalje biti neophodno za nove investicije, ne samo za postrojenja, već i za razvoj najnovijih tehnologija. To je zato što retko postoji dovoljno finansiranja iz privatnog sektora za tako kapitalno intenzivna i dugovečna sredstva, posebno ona koja su izložena značajnom riziku politike.
SMR kao nuklearno rešenje za smanjenje emisija
Trenutno se nuklearni reaktori grade u 19 zemalja, što pokazuje nedavni zamah nuklearne energije. Na popularnost nuklearki će verovatno dodatno pozitivno uticati nedavnim skokovi cena nafte, gasa i električne energije. Istovremeno, nuklearna energija se suočava sa javnom i političkom opozicijom u nekim zemljama. IEA ne daje preporuke zemljama koje odluče da je ne koriste u svom energetskom miksu.
U planu IEA o dostizanju neto-nule do 2050. godine, tehnologije koje bi prepolovile emisije do sredine veka još uvek nisu komercijalno održive. Ovo uključuje male modularne reaktore (SMR), koji se generalno definišu kao napredni nuklearni reaktori sa kapacitetom manjim od 300MW. Niža cena, manja veličina i smanjeni projektni rizici SMR-a mogu poboljšati društveno prihvatanje i privući privatne investicije. Postoji povećana podrška i interesovanje u Kanadi, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama za ovu obećavajuću tehnologiju.
SMR-ovi bi takođe mogli da iskoriste lokacije penzionisanih elektrana na fosilna goriva, koristeći prednosti postojećeg prenosa, rashladne vode i kvalifikovane radne snage. Ali uspešna dugoročna primena SMR-a zavisi od snažne podrške političara na vlasti, ne samo da bi se obezbedile investicije, već i da bi se pojednostavili i uskladili regulatorni okviri.
Izvor: IEA





