Mađarska je krenula s taktikom Bugarske prema Rusiji, jer im naredne godine ističe dugoročni ugovor sa Gaspromom o snabdevanju ruskim gasom.

Vidi se to iz izjave mađarskog ministra spoljnih poslova. Peter Sijarto je danas, posle videokonferencije sa evropskom komesarkom za energetiku Kadri Simson izjavio kako je LNG terminal na ostrvu Krk ključan za snabdevanje Mađarske gasom.

Bugari su, naime, (posebno njihov premijer Bojko Borisov), kada su konačno počeli da se bave izgradnjom produžetka cevovoda Turski tok preko svoje zemlje ka Srbiji krenuli u međunarodnu javnu kampanju o tome kako ozbiljno rade na diverzifikaciji svojih izvora snabdevanja neruskim prirodnim gasom: ugovorili su kupovinu azerbejdžanskog gasa koji će do Grčke stizati gasovodom TAP, kupili simbolične količine američkog LNG gasa i dopremili ga preko Grčke, postali akcionari, sa 20 odsto vlasništva, u grčkom LNG terminal u Aleksandropulisu, koji tek počinje da se gradi, ubrzali izgradnju gasovoda IGB, kojim će moći da dobijaju i gas iz TAP-a i iz LNG terminal u Grčkoj… a istovremeno su od Gasproma tražili i dobili nižu cenu gasa za svoje potrebe.

Mađarska je, inače, ugovorila sa LNG Hrvatska da preko ovog terminal na Krku dobija oko milijardu kubnih metara utečnjenog prirodnog gasa godišnje. Ali, to je tek desetak procenata godišnje mađarske potrošnje gasa.

Hrvati najavljuju da će njihov LNG profunkcionisati od 1. januara 2021. godine.

Iz LNG u Hrvatskoj gasovodnim sistemom, sa kompresorskom stanicom koja je puštena u rad krajem 2019. godine, može se 1,7 milijardi kubika prirodnog gasa izvoziti u Mađarsku. Ali, to je opet manje od petine mađarskih potreba.

Sijarto je u ovom razgovoru sa evropskom komesarkom poručio Hrvatskoj da razmotri proširenje kapaciteta terminal da bi,kako je rekao, LNG na Krku mogao igrati još veću ulogu u snabdevanju Mađarske energijom. Da bi se to deilo Mađarska, međutim, mora pojačati kapacitet svog gasovoda iz Hrvatske ili izgraditi novi cevovod. A za sve ovo je potrebno vreme.

Mađarski minister spoljnih poslova je, takođe napomenuo da je mađarski sporazum o isporuci gasa potpisan sa Šelom prvi dugoročni energetski sporazum koji je ova zemlja potpisala sa nekim ko nije ruski dobavljač energije.

Mađari, dakle, igraju na kartu neruskog gasa. Caka je, zapravo, u tome što Mađarskoj naredne godine ističe dugogodišnji ugovor sa Gaspromom o snabdevanju gasom. Mađari, kao što je Energija Balkana već pisala, pokušavaju da sa Rusima izboksuju da im se i dalje gas isporučuje preko Ukrajine, a ne kroz Turski tok, jer je trasa preko Crnog mora, Turske, Bugarske i Srbije duža nego preko Ukrajine, što automatski znači da bi imali dodatne troškove na transport gasa. A, verovatno je u pitanju i cena ovog energenta.

Mađari, inače, 2021. godine neće moći da dobijaju gas gasovodnim sistemima preko Bugarske i Srbije, jer sami još nisu ni počeli da grade svoju deonicu od 15 kilometara, kojom će se povezati na Turski tok u našoj zemlji.

Imaju, naravno, i mogućnost da se snabdevaju iz Baumgartena, velikog gasnog haba u Austriji ili preko nekih drugih skladišta i gasovoda, kojima je Evropa premrežena. Ali, i tu je pored same cene gasa u pitanju i kapacitet ulaznih gasovoda u Mađarsku.

Ako i njima Gasprom, koji je sa Ukrajinom ugovorio tranzit svog gasa zaključno sa 2024. godinom uslovi nove isporuke pravcem iz Srbije Mađarska će se naći u situaciji u kojoj je Bugarska bila prošle godine. Bugari su, kada im je iz Gasproma prošlog proleća stiglo upozorenje da za minulu zimu – 2019/20. neće više dobijati gas preko Ukrajine požurili da postojeći gasovod ka Turskoj naprave dvosmernim i tako su se obezbedili da po puštanju u rad druge cevi Turskog toka, početkom ove godine, dobijaju ruski gas drugim pravcem.