Popularnost e-vozila na ruskom Dalekom istoku. Na istoku Rusije cena goriva šest je posto viša nego u ostatku zemlje, a istovremeno je cena struje subvencionisana.
Iskustva iz Habarovska, grada na ruskom Dalekom istoku, blizu granice s Kinom, pokazuju kako ekonomska struktura može električne automobile učiniti pristupačnima najširim slojevima.
Kako navodi Bloomberg, više od petine svih električnih automobila uvezenih u Rusiju između januara i maja prodanto je u Habarovsku i drugim područjima istočne Rusije. To je posebno zanimljivo jer na tom području živi samo četiri posto ruskog stanovništva.
Ni bogati ni ekološki ni osvešćeni
Za ilustraciju, u Moskvi živi dvostruko više stanovnika nego na Dalekom istoku, a u prestonici je prodato tek 14 posto električnih automobila. Ono što je u celoj priči posebno zanimljivo je da Daleki istok nije osobito bogat, a ni njegovi stanovnici nisu preterano ekološki svesni.
Uprkos tome, električni automobili na svakom su koraku, kaže Dmitrij Unugajev, koji je svoj prvi električni auto kupio pre pet godina. Kako broj punionica ne prati rast prodaje, u Habarovsku se često mogu videti kablovi koji vise s balkona stambenih zgrada, kako bi se na parkiralištima punile baterije automobila.
Pomama za vozilima na struju proizilazi iz jedinstvene ekonomske strukture Dalekog istoka, koga nepregledna prostranstva dele od zapada zemlje. Naime, Habarovsk i Moskva udaljeni su više od 8.000 kilometara. Kako bi podstakla privredu u tom području, ruska vlada već godinama subvencioniše cenu električne energije.
S druge strane, zbog malog broja rafinerija nafte u okruženju, benzin i dizel moraju se dovoziti iz udaljenijih delova Rusije, pa su cene goriva na Dalekom istoku po pravilu više nego u ostatku Rusije. Prema julskim podacima ruskog statističkog zavoda, rezervoar goriva na Dalekom istoku košta šest posto više.
Popularnost e-vozila na ruskom Dalekom istoku
Stoga je kombinacija jeftine struje i skupog goriva učinila električne automobile privlačnijim rešenjem. Treći faktor je zgeografska blizina Japana, pa mnoštvo stanovnika Habarovska uvozi polovne električne automobile iz Zemlje izlazećeg sunca.
Tako je prvi auto Dmitrija Unugajeva bio polovni Nissan Leaf. Modeli proizvedeni između 2011. i 2013. mogu se kupiti po ceni od 400.000 do 600.000 rubalja (5.500 do 8.200 dolara).
„Glavni pokretač prodaje električnih automobila uvek je isti u celom svetu. Kupci se masovno počinju okretati takvim vozilima čim postanu ekonomičnija od benzinaca i dizelaša”, komentarisao je Eugene Tyrtov, konsultant moskovske konzultantske firme Vygon Consulting.
Računica je jednostavna, kaže Olga Ivanova, vlasnica građevinske kompanije iz Irkutska u istočnom Sibiru.
Za punjenje njenog polovnog električnog automobila mesečno izdvaja 500 rubalja. Istovremeno, mesečni trošak za benzin za drugi automobil u porodici dostiže 10.000 rubalja.
„Izračunala sam da bi moja porodica godišnje mogla uštedeti oko 200.000 rubalja na troškovima goriva i održavanja”, kaže Ivanova.
Udobnost uz uštedu
„Ne mogu reći da sam u financijskoj krizi. Ali, kada shvatite da možete dobiti jednaku udobnost i pritom uštedjeti 200.000 rubalja, to je prilično ugodno”, dodaje Ivanova.
Prosečna godišnja ušteda, koju donosi polovni električni Nissan na Dalekom istoku kreće se između 40.000 i 50.000 rubalja (580 evra), izračunali su u Vygonu, u odnosu na Ladu, ruski „narodni auto”.
Radi se o iznosu prosečne mesečne plate u tom regionu.
Pojeftinjenje baterija doprineće omasovljavanju e-vozila
Međutim, „električni mikrosvemir” Dalekog istoka daleko je od realnosti u ostatku Rusije. Prema podacima Vygona, električni automobili čine tek 0,2 posto ukupnog voznog parka u toj zemlji.
Kao i u većini država, visoka nabavna cena najveća je prepreka većoj zastupljenosti. To bi se trebalo promeniti kako budu padale cene baterija.
Podaci BloombergNEF-a pokazuju da je prošle godine prosečna cena paketa litijum-ionskih baterija iznosila 137 dolara po kWh. Još 2010. dostizala je 1.191 dolar po kWh.
Procene govore da će 2024. cena pasti ispod 100 dolara, čime bi kupovina automobila na struju trebala biti konkurentna vozilima sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem. Do 2030. cena bi mogla iznositi svega 58 dolara po kWh, kaže analitičarka Alexandra Donovan.
Izvor: Poslovni dnevnik






