S. Makedonija: Gasna postrojenja za energetsku sigurnost zemlje

Izgradnja kombinovanih kogenerativnih termoenergetskih postrojenja prirodnog gasa u Severnoj Makedoniji trebalo bi da počne odmah, a zbog karakteristika opreme, ovakva postrojenja se mogu izgraditi u relativno kratkim rokovima. Nakon njihovog završetka i aktiviranja može da otpočne zatvaranje (konzerviranje) blokova uglja, poručuju makedonski stručnjaci.

Ovih dana u javnosti su se pojavila neka stručna mišljenja da bi Makedonija trebalo da se odrekne prirodnog gasa i infrastrukture za taj energent, kao i termoelektrana na prirodni gas.

Polazeći od takvih poruka, konsultovali smo se sa nekoliko renomiranih stručnjaka iz oblasti energetike i prenosimo njihove ključne stavove na ovu temu.

Mnoge zemlje u Evropi predlažu izgradnju novih gasnih postrojenja, kako bi se poboljšala energetska sigurnost i izbegli prekidi u snabdevanju strujom. Iako se Evropa zalaže za takozvanu zelenu energiju, nuklearna energija se vratila na velika vrata. Istovremeno, u celom paketu za stabilno snabdevanje energijom neizbežan je prirodni gas, koji će nesumnjivo pomoći u balansiranju zelene energije.

Nove evropske gasne elektrane

Na primer, čak i sada u Velikoj Britaniji oko trećine električne energije proizvode gasna postrojenja. Italija je, takođe, najavila planove za postepeno izbacivanje uglja nakon 2025. i zamenu nekih kapaciteta novim gasnim postrojenjima. Slične izjave stižu i iz Nemačke – zemlja je zatvorila svoje nuklearne elektrane i planira da uloži 16 milijardi evra u nove gasne elektrane, kako bi pokrila potražnju za strujom.

Berlin planira da uravnoteži svoje vetroparkove, koji su ove zime proizveli rekordne količine struje sa gasnim postrojenjima. Ovo je još jedna poruka velike evropske privrede o povratku interesovanja za elektrane na gas. Pre dve godine, sa početkom energetske krize u Evropi, masovno su zatvarani gasni kapaciteti, nakon što je počeo rusko-ukrajinski vojni sukob. Ali, u Evropi su shvatili svoju veliku zavisnost od ruskog gasa. Ovaj period se takođe poklopio sa nedostatkom vetra u Severnom moru, što je navelo zemlje na kontinentu da čak ponovo otvore svoje elektrane na ugalj.

Rekordna količina uskladištenog gasa u EU

Iako je Ursula fon der Lajen, predsednica Evropske komisije, obećala da će EU postepeno ukinuti ruski uvoz do 2027. godine, nije bilo sankcija na izvoz ruskog gasa do decembra 2023. godine. Godinu dana kasnije, EU je završila zimsku sezonu sa rekordnom količinom uskladištenog gasa. U međuvremenu, cene su se vratile na nivoe pre nego što su počele da rastu – u drugoj polovini 2021. godine.

Evropa je nesumnjivo imala koristi od dve blage zime, za razliku od Japana, gde je nekoliko elektrana zatvoreno da bi se izbegla nestašica gasa na drugim mestima.

Preporuke za razvoj gasifikacije u zemlji

Ovih dana objavljena je analiza Državne revizorske službe (DRI) pod naslovom Spora gasifikacija – sa negativnim uticajem na energetsku tranziciju, gde je izvršena revizija razvoja sistema gasifikacije u Makedoniji.

U analizi se navodi da je 2016. godine počela izgradnja dodatnih gasovoda za gasifikaciju cele teritorije zemlje. Revizijom je utvrđeno da se njihova izgradnja odvija usporenim tempom i da postoje odstupanja u odnosu na planirane rokove, lokaciju gasovoda i planirana finansijska sredstva za izgradnju.

Odložena upotreba

Većina njih, iako izgrađena, još uvek nije puštena u upotrebu. Za ovakvo stanje navode se sledeći razlozi: sporo rešavanje predmeta eksproprijacije, slabosti u praćenju realizacije i nadzora izgradnje magistralnih gasovoda i načina održavanja gasovodne mreže. U cilju prevazilaženja uspostavljenih uslova daju se preporuke za preduzimanje mera i aktivnosti na otklanjanju slabosti i za razvoj gasifikacije države.

Stručnjaci u energetskom sektoru tvrde da izgradnja gasnog postrojenja znači energetsku stabilnost. Stabilno snabdevanje strujom za celu Makedoniju, kao i toplotnom energijom za Skoplje, samo je jedna od prednosti nove kogeneracije za koju se u dokumentu navodi da bi trebalo da se izgradi u ovoj zemlji.

Stara postrojenja

Profesor Risto Filkoski sa Instituta za termoenergetiku Mašinskog fakulteta kaže da je teško pristupati pravolinijski, u smislu odlučivanja da li će se i u narednih dvadesetak godina nastaviti sa korišćenjem termoelektrana na ugalj.

„Stara su postrojenja, pa je deo opreme, i pored održavanja, već premašio stvarni tehnički vek trajanja. Lokalni rudnici uglja se iscrpljuju, a oni koji su planirani da budu aktivirani pre 10-15 godina i više, nisu otvoreni. U međuvremenu se pojavio furiozni nezreli zeleni plan EU i klasični termoenergetski objekti u Evropi. U Makedoniji su nekako zapostavljeni ti aspekti u nameri da se brzo pređe na sisteme zasnovane na obnovljivim izvorima energije”, objašnjava Filkoski.

Prelazno rešenje

U takvim okolnostima, kako kaže, sada bi logično normalno rešenje bilo da se postojeći objekti održe u granicama mogućnosti i da se ulože napori da oni funkcionišu do izgradnje odgovarajućih zamena.

„Izgradnja kombinovanih kogenerativnih termoenergetskih postrojenja prirodnog gasa trebalo bi da počne odmah, pre svega domaćim snagama, kako se ne bi uveliko davali preskupi ustupci stranim tzv. investitorima u njihovim sumnjivim poslovima. Zbog karakteristika opreme, ovakva postrojenja se mogu izgraditi u relativno kratkim rokovima. Nakon njihovog završetka i aktiviranja može da počne zatvaranje (konzerviranje) blokova uglja”, ističe Filkoski.

Ovaj stručnjak navodi kao jedan od preduslova – kvalitetno povezivanje (interkonekcija) sa gasovodnim sistemima susednih zemalja. Pitanje izgradnje nuklearki je, kako kaže, šire geopolitičke prirode i zahteva posebnu sveobuhvatnu analizu.

Kombinovana gasno-parna postrojenja

Filkoski ističe da su izuzetno važni ozbiljni napori da se grade nove zgrade, kako bi se pokrile osnovne energetske potrebe. Najrealnija opcija za postepenu zamenu je izgradnja kombinovanih gasno-parnih termoenergetskih blokova prirodnog gasa.

„Na primer, bilo bi odlično rešenje –  jedno ili dva kombinovana gasno-parna postrojenja na prirodni gas, tipa TE-TO. Njihova cena je poslednjih godina veoma pristupačna, a po svojoj tehničkoj prirodi odlikuju se odličnim performansama u pogledu energetske efikasnosti, fleksibilnosti i mogućnosti relativno brze promene opterećenja. To ide u prilog kombinovanju ovakvih postrojenja u energetski sistem sa značajnijim učešćem OIE – dodaje Filkoski.

Mitovi i zablude

Kako kaže, trebalo bi odmah da raščistimo sa nekim mitovima i zabludama Prvo, ne postoji apsolutno čista energija, odnosno procesi i tehnologije konverzije energije bez uticaja na životnu sredinu.

„Međutim, savremeni tehnološki razvoj omogućava korišćenje i najkvalitetnijih goriva, praktično otpada, za energetske potrebe, u postrojenjima visoke efikasnosti i minimalnih emisija u životnu sredinu. Stvar je u tome što je potrebno izdvojiti dovoljno finansijskih sredstava (odnosno, smanjiti profit!), da bi se obezbedio minimalan uticaj na životnu sredinu. U tome leži jedan od ključnih problema prebrze energetske tranzicije – napuštaju se mnoge poznate, razvijene i visokoefikasne tehnologije, sa potencijalom za unapređenje, u korist tehnologija sa mnogo nepoznanica, sa nedovoljno pripremljenim elektroenergetskim sistemima“, upozorava Filkoski.

Ishitrena energetska tranzicija

Profesor kaže da je jedan od glavnih razloga energetskog debakla zemalja EU nepromišljena i ishitrena energetska tranzicija, koju diktiraju zelenoglavi političari, koji uopšte nisu stručnjaci za energetska pitanja (ukoliko postoji oblast u kojoj su oni uopšte stručnjaci!).

Ovakva tranzicija se, kako dodaje, manifestovala užurbanim zatvaranjem velikog broja termoelektrana i nuklearnih elektrana, bez obezbeđivanja njihove adekvatne zamene. Zatim su usledile dve-tri godine sa malo vetra i nedovoljno sunčeve energije, u uslovima gde se privreda postepeno vraćala u normalu na kraju kovid-krize, što je značilo i povećanu potražnju za energijom. Usledile su sankcije Rusiji i kriza u Ukrajini.

Složenost energetske situacije

„Ovde se mora istaći i složenost energetske situacije u Evropi, koja pogađa i Makedoniju i zemlje regiona. U evropskim zemljama je bio moguć postepen, rekao bih, izvodljiv prelazak na čistije energetske tehnologije, uz široku primenu prirodnog gasa. Međutim, neracionalno ponašanje i potpadanje pod potpuni prekookeanski uticaj uslovljava da EU u potpunosti padne u zavisnost dobavljača prilično skupog i ekološki prihvatljivijeg tečnog gasa”, pojašnjava Filkoski.

Nažalost, kako dodaje ovaj stručnjak, Makedonija, iako nije članica EU, trpi i trpeće posledice takve politike. Profesor ističe da, zapravo, već zemlju stižu posledice zbog nerealizovanog projekta za tzv. Južni (turski) tok od pre 10-15 godina, projekta koji je u samom početku iznenada zaustavljen.

Izvor: Nova Makedonija

Facebook
X.com
LinkedIn
Email
Odštampaj

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Logo

Energija Balkana

Newsletter

Nedeljni pregled vesti