Sve o Južnoj interkonekciji kojom će BiH ući u novu energetsku epohu

Izgradnja Južne interkonekcije trebalo bi da smanji zavisnost Bosne i Hercegovine od ruskog gasa i omogući snabdevanje preko LNG terminala na Krku, kao i povezivanje na druge međunarodne gasovode poput TAP-a i IAP-a. Projekat jača energetsku sigurnost regiona uz podršku SAD i EU, ali cena gasa verovatno neće biti niža od ruskog, dok su nove investicije i proširenje mreže ključni za buduću upotrebu. Ukupna vrednost izgradnje procenjuje se na oko pola milijarde dolara, što će se finansirati stranim kapitalom.

Konačno se konkretizuju stvari u svrhu izgradnje gasovoda Južna interkonekcija. Najveće zasluge za to pripadaju Sjedinjenim Američkim Državama jer im je od geopolitičkog i ekonomskog interesa da se ovaj gasovod izgradi.

Ova zemlja je u poslednjih nekoliko meseci intenzivirala aktivnosti u Bosni i Hercegovini po ovom pitanju. Tako je pod njenim pritiskom u oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojen Zakon o južnoj interkonekciji, a nedavno je u Ambasadi SAD-a održan sastanak predstavnika američke administracije i vladajućih stranaka u FBiH. Na tom sastanku predstavljena je mogućnost da novi gasovod bude pod američkom koncesijom.

Njegovom izgradnjom smanjiće se zavisnost Bosne i Hercegovine od ruskog gasa. Njime će se distribuirati ukapljeni prirodni gas (Liquefied Natural Gas – LNG) iz LNG terminala na Krku u Hrvatskoj. Početna tačka Južne interkonekcije biće u gradu Zagvozdu u Dalmaciji.

Nihad Harbaš, izvršni direktor konsultantske kuće u oblasti energetike nLogic Advisory, u razgovoru za Klix.ba govorio je o nekim od najznačajnijih aspekata Južne interkonekcije.

Šta je tečni prirodni gas?

Prvenstveno je objasnio šta je utečnjeni gas i zašto je on prihvatljiviji u odnosu na ostala fosilna goriva.

„To je prirodni gas pretvoren u tečno stanje, a u cilju smanjenja zapremine prirodnog gasa za 600 puta radi lakšeg transporta tamo gde nema gasovoda, odnosno na velike udaljenosti, morskim putem. Kao kada flaširate vodu da biste je prevezli sa mesta izvora tamo gde nema vodovoda, ili kao kada vodu u ledomatu zamrznete u kockice leda i tako je, pod određenim uslovima, lakše nosite, jer vam je, figurativno rečeno, lakše preneti kilogram gvožđa nego kilogram vune. Proces uplinjavanja je dosta složeniji zbog promene agregatnog stanja i skuplji“, obrazložio je.

Prema Harbašovim rečima, LNG je i dalje fosilno gorivo, ali mnogo ekološki prihvatljivije od uglja i nafte jer emituje mnogo manje čvrstih čestica i sumpor-dioksida (SO2), koji između ostalog zagađuju vazduh, ali i ugljen-dioksida (CO2), koji doprinosi klimatskim promenama. Napomenuo je da je LNG prvenstveno namenjen za područja gde nema dovoljno kopnenih gasnih izvora, odnosno za udaljena mesta od nalazišta gasa.

Transport

Tema razgovora bila je kako će se taj gas transportovati do terminala na Krku, kako od Krka do kopna i kako će se distribuirati do Bosne i Hercegovine.

„LNG se uglavnom prevozi morskim putem. Do terminala na Krku, koji je ‘pretovarna stanica’, dolazi tankerima, a zatim se skladišti, regasifikuje ili uplinjuje i šalje u gasovodkojim se dalje transportuje korisnicima. To je suprotan proces ukapljivanju koji se događa tamo gde se prirodni gas proizvodi ili vadi iz unutrašnjosti zemlje i priprema za transport“, naveo je.

Gasovodi u Hrvatskoj su izgrađeni, a za transport gasa prema Bosni i Hercegovini treba izgraditi gasovode, kako je podsetio, od Splita do Zagvozda, pa dalje prema Bosni i Hercegovini – Posušju, Mostaru, Novom Travniku, Travniku, sve do povezivanja na postojeću gasnu mrežu, koja se mora proširiti i dograditi da bi gas stigao u Sarajevo i dalje ka istoku.

Pitali smo Harbaša da li će gas iz Južne interkonekcije biti isključivo američki ili može biti, na primer, katarski i/ili azerbejdžanski.

„Ne mora značiti. Može biti iz bilo kog dela sveta, u zavisnosti od kretanja na globalnim tržištima, dostupnosti, cena i načina pregovaranja ili drugih interesa. Terminal na Krku trenutno prima 65 odsto američkog LNG-a, a ostalo je Katar, Bliski istok itd.“, naglasio je sagovornik.

Izgradnjom Jadransko-jonskog gasovoda (IAP), koji je dvosmerni gasovod dužine 500 kilometara i kapaciteta pet milijardi metara kubnih godišnje, od Hrvatske prema Crnoj Gori i Albaniji, Bosna i Hercegovina bi se preko Južne interkonekcije spojila i na Transjadranski gasovod (TAP), kojim se preko Grčke, Albanije i Jadranskog mora omogućava transport prirodnog gasa iz Azerbejdžana i Kaspijske regije.

„Time bi se omogućila diverzifikacija izvora snabdevanja ne samo preko LNG-a, nego i prirodnog gasa putem tih gasovoda, te ojačala sigurnost Bosne i Hercegovine, regiona i Evropske unije u skladu s REPowerEU planom da se do 2028. potpuno prekine snabdevanje gasom iz Rusije. Dakle, prirodni gas bi mogao dolaziti iz svih delova sveta putem LNG terminala i gasovoda, u zavisnosti od količina i cena“, dodao je.

Cena i korišćenje

Osvrnuo se i na to koliko će koštati gas iz Južne interkonekcije i u kojim delovima zemlje će se uglavnom koristiti gas iz ovog gasovoda.

„Gas je energent oko kojeg se kroje globalne politike, ali je isto tako tržišna roba. Tržište određuje cene, a imajući u vidu da je gas fosilno/ neobnovljivo gorivo, zalihe bez novih nalazišta bi se smanjivale, nove količine bi dolazile sa daljih destinacija, što će sigurno uticati na cenu. Pretpostavke su da bi tržišna konkurencija dovela do nižih cena gasa, ali, istorijski gledano, cene su samo rasle. Veoma je teško da bilo koji gas može biti jeftiniji od ruskog. U slučaju Južne interkonekcije cena nije primarni faktor, već sigurnost snabdevanja i geopolitička kretanja“, naglasio je Harbaš.

Govoreći o tome u kojim delovima Bosne i Hercegovine će se gas uglavnom koristiti, napomenuo je da je cilj da se zamene postojeće količine ruskog gasa koje u Bosni i Hercegovini iznose 250 miliona standardnih metara kubnih (Sm3), od čega se 75% potroši u FBiH, a 25% u Republici Srpskoj.

„Od ukupnog uvoza prirodnog gasa, 60% otpada na grejanje, dominantno u Sarajevu, 40% na industriju, a 1% na transport, što ukazuje da privreda nije oslonjena na ovaj energent. Najave su da bi se on koristio u svim delovima zemlje kroz postojeće i nove gasovode. Međutim, ne zaboravimo da je gasovod izgrađen i do Travnika, ali gas nikada nije potekao tim cevima. Pitanje novih potrošača, ali i cene je velika nepoznanica“, konstatovao je Harbaš.

Istakao je da planirani kapacitet Južne interkonekcije iznosi do 1,5 milijardi Sm3. Dakle, taj gas koristile bi i druge zemlje poput Srbije, Mađarske itd., prvenstveno kao zamenu za količine ruskog gasa. Treba imati u vidu da Mađarska nema more.

Odluka EU i sama izgradnja gasovoda

S obzirom na to da je Evropska unija nedavno donela odluku o zabrani uvoza ruskog gasa, pitali smo ga da li to znači da Bosna i Hercegovina neće imati diverzifikaciju izvora gasa.

„Diverzifikacija, odnosno različiti pravci snabdevanja i poreklo gasa biće obezbeđeni zahvaljujući međunarodnim partnerima, u prvom redu SAD-u i EU, bilo kroz postojeći gasovod ili nove. Bosna i Hercegovina ne može ni de facto ni de jure ostati pusto ostrvo u ovom delu Evrope. I sada se gas može nabavljati iz drugih delova i drugih izvora, samo što bi on bio mnogo skuplji, zato je Južna interkonekcija prioritet“, odgovorio je sagovornik.

Prema njegovim rečima, izgradnja ovog gasovoda koštaće pola milijarde dolara, što Bosna i Hercegovina ne može sama da finansira – finansiraće se stranim kapitalom, američkim i evropskim preko razvojnih banaka i fondova.

Govorio je i o tome da li će Hrvatska izgradnjom Južne interkonekcije postati energetsko čvorište ovog dela Evrope.

„Uz izgradnju IAP-a i TAP-a, svakako hoće u pogledu ovog energenta, što je i cilj EU – da su tržišta povezana i integrisana. Bosna i Hercegovina takođe, jer bi bila veza prema severoistoku Evrope – preko Bosne i Hercegovine transportovao bi se gas. Time bi se uz diverzifikaciju doprinelo i energetskoj sigurnosti i smanjenju zavisnosti od jednog pravca snabdevanja, kako nalažu i osnovni postulati Energetske unije, kojima sve zemlje teže, posebno one energetski zavisne, kao što je Bosna i Hercegovina kada je reč o gasu“, naveo je.

Šta će biti sa RS-om

U završnici razgovora pitali smo Harbaša šta će biti sa RS-om nakon obustave isporuke ruskog gasa.

„Isto što i sa Srbijom. Međutim, ne zaboravimo da je Bosna i Hercegovina jedinstven ekonomski prostor i gasni sistem samo tako može funkcionisati. Zato je važno usvojiti jedinstven zakon, uspostaviti državnog regulatora, kako bi se definisale jedinstvene tarife za transport kada gas uđe u Bosnu i Hercegovinu, ali i tržišne funkcije, te alokacije kapaciteta kojima bi dalje upravljali entitetski regulatori u smislu izgradnje infrastrukture i upravljanja“, naglasio je.

Time bi se omogućile, kako je zaključio Harbaš, nove količine gasa u Bosni i Hercegovini – kako preko postojeće i/ili nove Istočne interkonekcije, tako i preko Južne, ali i Zapadne i Severne ako se izgrade. Bez pravne sigurnosti nema ozbiljnih investicija, a vreme prolazi.

Izvor: Klix.ba

Facebook
X.com
LinkedIn
Email
Odštampaj

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Logo

Energija Balkana

Newsletter

Nedeljni pregled vesti