Termoelektrana u Gacku planira da u proizvodnji struje, pored uglja, koristi alternativno RDF gorivo nastalo iz komunalnog otpada, koje bi se spaljivalo prilikom zagrevanja parnog kotla. Iako se ovaj energent uveliko koristi u Evropi, kao i u nekim cementarama u BiH, stručnjaci i aktivisti za zaštitu životne sredine upozoravaju da se proces mora odvijati u strogo kontrolisanim uslovima, kako elektrana u Gacku ne bi postala još veći zagađivač neko što je to sada.
Uprava sigurno ne može da očekuje blagonaklonost lokalnog stanovništva čije je nezadovoljstvo zbog prašine i pepela iz ovog postrojenja svakim danom sve veće.
Po njih je nepovoljno i to što među ljudima sa tog kraja ne uživaju veliko poverenje.
Dnevna potrošnja RDF goriva
Prema planu, u pećima Termoelektrane dnevno bi se spaljivalo do 1.200 tona RDF goriva, s tim da bi u početnoj eksperimentalnoj fazi dnevna potrošnja bila 360 tona.
Uprava je izradila prethodnu procenu uticaja na životnu sredinu i uveliko je u procesu ishodovanja ekološke dozvole kod resornog ministarstva.
U njoj se navodi da im je osnovna namera bila da budu efikasniji i manje štetni po životnu sredinu.
„Očekivani benefiti navedenog eksperimentalnog rada postrojenja su smanjenje količine uglja u termoelektrani, smanjenje emisije štetnih materija u vazduhu, naročito CO2 i SO2, smanjenje nastalog pepela, uz istovremeno povećanje proizvodnje električne energije“, stoji u studiji.
Kako se još navodi, RDF i ugalj imaju različite vrednosti udela pepela, što znači da će pri sagorevanju nastajati nešto niža količina pepela.
Dodagtna merna oprema
Takođe, udeo ukupnog sumpora u uglju je veći nego kod RDF goriva, što znači da će kod spaljivanja doći do smanjenja količine sumpornog dioksida u dimnim gasovima.
„Sastav pepela prilikom sagorevanja neće se značajno menjati i zato se ne očekuju dodatni problemi u radu parnog kotla, u vezi sa promenom sastava pepela“, nalaz je iz studije.
U ovom dokumentu se i konstatuje da su zbog rada RiTE Gacko pojedine performanse životne sredine mnogo lošije nego u većini ostalih evropskih gradova – poput kvaliteta vazduha, slatkovodnih tokova, otpada i otpadnih voda, zbog čega je potreban veliki oprez.
Za potrebe spaljivanja uglja i RDF-a mora se ugraditi dodatna merna oprema. Trenutno se u termoelektrani ne provode merenja emisije teških metala, dioksina i furana u dimnom gasu.
Struktura otpada
U Centru za životnu sredinu pojašnjavaju da RDF gorivo nastaje tako što se uzimaju razne kategorije otpada, osim opasnog, koji se zatim tretira da bude odgovarajuće veličine, vlažnosti i gustine, i zatim spaljuje.
„Sadržaj može da bude veoma različit i to je jedna od velikih opasnosti RDF -a, jer se često ne zna sastav i od kog otpada se sastoji“, kaže Milica Končar iz ove organizacije.
Kako navodi, u prosečnom sadržaju RDF-a ima oko 30 odsto plastike, 12 odsto drveta, 10 odsto gume, 13 odsto papira i kartona, kao i 15 odsto tekstila, dok je 20 odsto sastava nepoznato.
„Korišćenje RDF goriva u termoelektranama znači da će se razne vrste otpada spaljivati zbog svoje kalorijske vrednosti. To je veoma zabrinjavajuće, jer se spaljivanjem plastike stvaraju dioksini i furani koji su kancerogene materije. To se čak i navodi u Prethodnoj proceni uticaja na životnu sredinu, a pored prisustva kancerogenih materija navode se i teški metali koji nastaju u procesu“, kaže Končar.
Preispitivanje načina rada RiTE Gacko
Ocenjuje da se, ukoliko se počne sa upotrebom RDF goriva, može očekivati povećanje štetnih gasova koje će termoelektrana morati da kontroliše redovnim monitoringom i nizom filtera.
Zbog toga ocenjuje da je pravi trenutak za preispitivanje dosadašnjeg i trenutnog načina rada RiTE Gacko i zagađenja koje prouzrokuje.
„Ukoliko se sada ne vrši redovan i transparentan monitoring zagađenja, onda je veoma opasno krenuti sa eksperimentisanjem nove vrste goriva za koju se zna da proizvodi dodatne i veoma opasne zagađivače“, zaključuje Končar.
Inače, zanimljivo je da se u studiji ni u jednoj rečenici ne navodi gde bi se pronašlo gorivo u potrebnim količinama.
Domaći potencijal
Nihad Harbaš, stručnjak iz oblasti energetike, kaže da to gorivo, pojedine cementare u BiH koje ga koriste u svom radu, uvoze.
„U BiH nema dovoljno količina za tako velika postrojenja i zato se ide sa manjim odnosima u ukupnom udelu energenata koji se koriste za zagrevanje ili proizvodnju struje“, kaže Harbaš.
Ocenjuje da u BiH postoji potencijal kada je RDF gorivo u pitanju, pogotovo u lokalnim zajednicama gde su formirane regionalne deponije.
Jedna od opcija je i uvoz, jer kako je rekao, Norveška plaća čak 50 evra po toni da se ovaj otpad spali van njihove zemlje.
Strateško planiranje
„To je potencijal od koga se na efikasan način može proizvoditi toplotna ili električna energija, ali uz sve mere zaštite na mestu gde se to gorivo koristi. Ovde je najveći problem ekološke prirode. Prema svim dostupnim podacima, imamo nedovoljne količine kako bi se pristupilo ozbiljnom razmatranju, ali ovo gorivo može biti deo rešenja. U svakom slučaju, potrebno je da se oprezno i na strateškom nivou donesu smernice o tome gde, kako i na koji način se može koristiti“, zaključuje Harbaš.
Generalno, u evropskom zakonodavstvu RDF gorivo je definisano kao kruto gorivo proizvedeno od neopasnog otpada koji se koristi za proizvodnju energije.
Prema podacima Konfederacije evropskih postrojenja za proizvodnju energije iz otpada CEWEP koja je krovna organizacija za više od 80 odsto takvih postrojenja u 23 evropske zemlje, svakodnevno se u 499 postrojenja proizvodi električna i toplotna energija iz otpada.
Izvor: Capital






