U Srbiji besplatno punjenje auta na struju – ali malo punjača

Plaćanje punjenja baterija automobila na struju u Srbiji još nije regilisano. Država nije donela podzakonska akta a nije regulisano ni ko izdaje licence za punjače. Ukoliko se ova usluga negde i napalačuju, to nije klasično plaćanje već se „pokriva“ kupovinom žetona, čašćavanjem majstora… A ako se auto puni preko utičnice u kući potrošena električna energija se plati kroz račun za ukupnu potrošu struje u domaćinstvu.

Vest da punjenje električnih automobila od pre tri dana u Hrvatskoj više nije besplatno i da će se naplaćivati od 70 do 80 kuna na 46 HEP punionica, otvorila je pitanje ko i kome plaća struju kada puni automobil u Srbiji. I kako je to zakonski regulisano u našoj zemlji.

Ovo pitanje je posebno značajno ako se zna da je cilj uvođenja električnih automobile da se smanji emisija štetnih gasova uvođenjem ekološkog goriva.

Ostaje, naravno, nejasno kako se električna energija, kojom se pune baterije elektromobila može nazvati čistom, ako znamo da je oko 70 odsto naše struje proizvedeno iz uglja. Iz lignita, zbog koga se poslednjih meseci vode polemike trebaju li nam termoelektrane na ugalj ili ne.

Bilo kako bilo, iako vlada Srbije još ovo pitanje nije do kraja definisala, u Srbiji je zaživela priča o punjenju baterija automobila strujom na pumpama.

Zakon nedorečen – nema podzakonskih akata

U Zakonu o energetici samo se u jednom članu pominju punionica električnih vozila. U Službenom glasniku RS broj 40/2021 navodi se (član 210v) da je pružalac usluge punjenja električnom energijom vozila sa električnim i drugim pogonom privredno društvo ili preduzetnik, koji na javnom mestu pruža uslugu punjenja i on je krajnji kupac na tržištu struje.

Punionica je javno mesto, gde se vozilo puni, ili mesto na kome se električnom energijom pune vozila za javni prevoz putnika.

Operator distributivnog sistema ODS je dužan da sarađuje, na nediskriminatorskoj osnovi, sa bilo kojim fizičkim ili pravnim licem koje je vlasnik, razvija ili upravlja punionicama za vozila na struju.

Inače, ODS ne može biti vlasnik, niti upravljati punionicom, osim u slučaju da poseduje punionice isključivo za sopstvene potrebe.

Vlada će, kako se navodi u istom dokumentu, urediti posebnim aktom tehničke specifikacije za punionice električnih vozila, mogućnosti, način i mesto merenja, obaveze operatera sistema prema krajnjem kupcu, koji pruža uslugu punjenja, obaveze pružaoca usluga punjenja i druga pitanja za rad punionica.

Ali, do sada ništa slično nije doneto. Nema podzakonskih akata. Tako da je ovo pitanje otvoreno do daljeg.

Uvođenje naplate punjenja najavljeno početkom prošle godine

Obrni, okreni, to znači da onaj ko u Srbiji puni električne automobile to za sada radi bez posebnog klasičnog plaćanja, pa se postavlja pitanje ko pokriva troškove te preuzete struje. Sama pumpa?

Da li stvarno postoji pogonsko gorivo koje se u Srbiji ne plaća?

Ovo pitanje je utoliko interesantnije ako se zna da se gotovo u celom svetu struja za automobile plaća. Ali, isto tako, ovo je razlog više, ili manje, da se neko odluči da kupi upravo auto na struju. Jer, cena goriva je, svakako, važna Značajna stavka na relaciji za ili protiv.

Kako objašnjavaju na internet portalu Električni automobile, koji od starta prati razvoj u Srbiji, u toku su pripreme za uvođenje naplaćivanja.

Naime, kako je i sama premijerka Ana Brnabić početkom prošle godine navela, u planu je uvođenje naplate punjenja.

To je svakako neophodno iz prostog razloga – ako svi vozači plaćaju klasične vrste fosilnih goriva (benzin, dizel…) kako onda da se ovi drugi voze besplatno.

Tim pre što Putevi Srbije najavljuju plan da za 13 odsto snize cenu putarine vozilima na električni i hibridni pogon.

Da li će Srbija, prateći evropske i svetske trendove, uvesti neki novi način plaćanja električne energije za punjenje baterija auta na struju ostaje da se vidi. Do tada, svi koji pune strujom automobile to čine besplatno.

Malo „točilica kilovata”

Ono što je danas dodatna briga onih koji razmišljaju da kupe vozilo na struju je gde će ih puniti. Srbija je među poslednjim zemljama koja je krenula sa uvođenjem električnih automobile, pa je i broj pumpi na kojima se ovaj uređaj nalaze manji.

Posebno je i pitanje koji je domet vozila koji ide na struju, kao i kojom se brzinom baterije troše. Da li će vozač moći da vozi, iako se upali crvena lampica, kao što se to dešava kod bezinaca i dizelaša, kako bi upozorila da je rezervoar na rezervi i da treba da sipati gorivo na prvoj pumpi.

A gde je prva pumpama koja ima elektični punjač?

Punjači se u Srbiji mogu naći u nekim tržnim centrima i na nekim pumpama na auto-putevima. Jedna od njih ih je i u Beogradu na vodi, u Preševu, Šidu, Subotici, na Bubanj Potoku, u Dimitrovgradu…

Prateći savremene energetske trendove, kompanija NIS omogućila je punjenje automobila na električni pogon na četiri benzinske stanice. Reč je o GAZPROM maloprodajnim objektima NIS-a, koji su raspoređeni duž auto-puteva u Srbiji. Konkretno, u pitanju su GAZPROM benzinske stanice: Velika Plana- desna, Stari Banovci, Novi Sad 16 i Sokolići 1 (prva benzinska stanica na auto-putu Miloš Veliki). Usluga punjenja automobila na električni pogon biće uskoro omogućena i na najnovijem NIS-ovom maloprodajnom objektu Zmaj 1, kao i na GAZPROM benzinskoj stanici Krnješevci (auto-put Beograd-Zagreb).

NIS Petrol i GAZRPOM benzinske stanice deo su Charge&Go mreže elektropunjača koja, između ostalog, omogućava korisnicima elektroautomobila da putem Charge&Go aplikacije plate uslugu punjenja kupovinom žetona. Tako da ih usluga punjenja košta 300 dinara.

Kompanija NIS nastavlja da prati trendove u ovom segmentu, a dalji razvoj usluge zavisiće od potražnje, odnosno, broja električnih automobila na domaćim putevima.

Ono što je primetno je da ni drugi vlasnici benzinskih pumpi u Srbiji ne žure da obezbede punjenje automobile strujom na svojim objektima. KompanijeEKO Serbia, deo grčkog Helenika tek planira na svoje pumpe da ih postavi. Sada ih nemaju, kao ni OMV.

Nije regulisano ko izdaje licence za punjače

Nebojša Atanacković, vlasnik pumpe i Boban Centra kaže da na svojoj pumpi nema punjač. Ističe da ih imaju pumpe koje žele da budu na glasu i prate svetske trendove.

„Nisam razmišljao da ih ugrađujem, jer se u Srbiji vrlo mali broj automobila vozi na struju. Osim toga, ako već govorimo o struji i čistoj energiji koju ovi automobili treba da troše, podrazumevalo bi se da se oni pune strujom iz obnovljivih izvora energije. A ne iz uglja, koji je ekološki prljavo gorivo. Osim toga, nije ni regulisano ko izdaje licence za te punjače. U Agenciji za energetiku Republike Srbije (AERS) ih ne izdaju. Koliko znam, sve je i dalje u povoju. To što se sad ne naplaćuje ta struja je valjda pokušaj da se što više kupaca privuče da kupe te automobile… Ali, ako onaj ko vozi dugo i često ne zna koliko će ga sutra koštati gorivo nema ni računicu da ulazi u investiju kupovine električnog automobile”, komentariše Atanacković.

Kako to u praksi izgleda

Budući da se u Srbiji, dakle, ne naplaćuje ove usluge, onaj ko dođe da napuni automobil strujom platiće to kupovinom žetona. Neki to rade kroz naplatu parking mesta. Cena je od 100 dianra bez utičnice do 300 sa utičnicom. Pojedini servisi punjenje naplaćuju uz uslugu koju već pružaju, kod nekih je još potpuno besplatno. Ukoliko neko hoće samo punjenje dovoljno je da časti majstora.

Oni koji imaju svoje garaže kod kuće i u njima pune automobile ,plaćaju ovaj trošak kroz mesečni račun za struju. Pa, koliko potroši toliko plati. Obično potršanje je od 100 do 300 kilovata po punjenju. Hoteli u čijim garažama se auotmobili mogu puniti na struju ovu uslugu naplaćuju kroz cenu sobe.

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Odštampaj

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Logo

Newsletter

Možda će Vam se svideti:

Logo

Energija Balkana

Newsletter

Nedeljni pregled vesti