Gradovi pokrivaju samo dva posto kopnene površine sveta, ali aktivnosti unutar njihovih granica troše preko 75% materijalnih resursa planete. Sa širenjem urbanih područja, očekuje se da će svetska potrošnja materijala porasti sa 41,1 milijarde tona, koliko je iznosila u 2010. godini, na oko 89 milijardi tona do 2050. godine.
Kako se izračunava potrošnja materijala
Danas više od 4,3 milijarde ljudi ili 55% svetske populacije živi u urbanim sredinama, a očekuje se da će taj broj porasti na 80% do 2050.godine.
Svake godine svet proizvodi ogromnu količinu materijala kako bi obezbedio neprekidnu izgradnju.
Da bi izračunali koliko koristimo materijala za izgradnju naših gradova, UN koriste domaću potrošnju materijala (DMC), meru svih sirovina izvučenih sa domaće teritorije na godišnjem nivou, plus celokupni fizički uvoz, minus celokupni fizički izvoz.
Generalno, potrošnja materijala je veoma neujednačena u različitim regionima sveta. Što se tiče materijalnog otiska, najbogatije zemlje sveta troše 10 puta više od najsiromašnijih i dvostruko više od globalnog proseka.
Na osnovu ukupnog urbanog DMC-a, istočna Azija prednjači u svetu u potrošnji materijala, pri čemu Kina troši više od polovine aluminijuma i betona u svetu.
U tabeli je prikazana potrošnja materijala po zemljama tokom 2010. godine, i predviđanja za 2050. godinu.
Prema UN, najveći deo urbanog rasta desiće se u gradovima globalnog juga, posebno u Kini, Indiji i Nigeriji.
Potrošnja u Aziji će se povećati jer je to kontinent koji je domaćin većine svetskih megagradova, u kojima živi više od 10 miliona ljudi.
Ipak, najveći skok u narednim decenijama desiće se u Africi. Očekuje se da će se populacija kontinenta udvostručiti do 2050. godine, a potrošnja materijala će skočiti sa 2 milijarde tona na 17,7 milijardi tona godišnje.
Budućnost koja štedi resurse
Globalni urbani DMC već ima stopu od 8-17 tona po glavi stanovnika godišnje.
S obzirom da se očekuje da će svetska populacija porasti za skoro dve i po milijarde ljudi do 2050. godine, novi i postojeći gradovi moraju da da postanu domovi za mnoge od njih.
Ovo bi moglo pogoršati postojeće probleme kao što su zagađenje i emisije ugljenika, ali isto tako može biti prilika za razvoj niskougljeničnih i resursno efikasnih gradova budućnosti.
Izvor: VisualCapitalist
