Zašto su važni ruska nafta i gas?

Rusija je glavni igrač na globalnim energetskim tržištima. Jedan je od tri najveća svetska proizvođača sirove nafte, koji se bori za prvo mesto sa Saudijskom Arabijom i Sjedinjenim Državama. Rusija je najveći svetski izvoznik gasa. Oa država se u velikoj meri oslanja na prihode od nafte i prirodnog gasa. Naftu i gas izvozi u Evropu, ali Azijska tržišta su, kroz naftovod ESPO, sve više u fokusu ove države.

U 2021, ruska proizvodnja sirove nafte i kondenzata dostigla je 10,5 miliona barela dnevno (bpd), što je činilo 14% ukupne svetske ponude. Rusija ima postrojenja za proizvodnju nafte i gasa širom zemlje, ali najveći deo njenih polja je koncentrisan u zapadnom i istočnom Sibiru. Rusija je 2021. izvezla oko 4,7 miliona barela sirove nafte dnevno u zemlje širom sveta. Kina je najveći uvoznik ruske sirove nafte (1,6 miliona barela dnevno), ali Rusija izvozi značajan obim kupcima u Evropi (2,4 miliona barela dnevno). Prihodi od nafte i prirodnog gasa su 2021. činili 45% ruskog federalnog budžeta.

Jedan od najvećih svetskih proizvođača i izvoznika nafte

Rusija proizvodi nekoliko različitih vrsta sirove nafte, ali njena glavna izvozna mešavina je Urals, koja je srednje kisela nafta. Takođe izvozi velike količine ESPO blend sirove nafte u Aziju, preko cevovoda Istočni Sibir-Tihi okean (ESPO). Ostale sorte uključuju Siberian Lajt, Sokol, Sakhalin blend, Arktic oil i Novi Port.

Iako je ruska naftna industrija doživela period konsolidacije poslednjih godina, nekoliko velikih igrača je ostalo. Rosnjeft, koji je u državnom vlasništvu, najveći je proizvođač nafte u Rusiji. Sledi LUKOIL, koji je najveća privatna naftna kompanija u zemlji. Gazprom njeft, Surgutnjeftegaz, Tatneft i Russnjeft takođe imaju značajna sredstva za proizvodnju i preradu.

Rusija ima veliki kapacitet naftovoda za izvoz sirove nafte, što joj omogućava da otprema velike količine sirove nafte direktno u Evropu, kao i u Aziju. Cevovodni sistem Druzhba, najduža svetska mreža cevovoda, otprilike 5.500 km, transportuje 750.000 bpd sirove nafte direktno u rafinerije u istočnoj i centralnoj Evropi. Trenutno Rusija isporučuje oko 20% ukupne evropske sirove nafte koja se preradi u rafinerijama.

ESPO naftovod

Rusija je 2012. godine pokrenula ESPO naftovod dužine 4.740 km , kapaciteta 1,6 miliona bpd, koji šalje naftu direktno na azijska tržišta kao što su Kina i Japan. Naftovod je bio deo opšteg energetskog zaokreta Rusije ka Aziji. Ovom strategijom je usmereno skretanje izvozne zavisnosti sa Evrope i iskorištavanje rastuće azijske potražnje za naftom. Rusija takođe isporučuje naftu tankerima iz severozapadnih luka Ust-Luga i Primorsk, kao i crnomorske luke Novorosijsk i Kozmina na Dalekom istoku. Pored toga, Rusija naftu izvozi i železnicom.

Procenjuje se da Rusija ima kapacitet prerade od 6,9 miliona barela dnevno i proizvodi značajnu količinu naftnih proizvoda, kao što su benzin i dizel. Ruske kompanije su provele poslednju deceniju ulažući u kapacitete primarne i sekundarne prerade, kako bi iskoristile povoljno državno oporezivanje, kao i rastuću globalnu potražnju za dizelom. Kao rezultat toga, Rusija je uspela da preusmeri ogromnu većinu svoje proizvodnje motornog goriva ka ispunjenju standarda Euro 5 (10 ppm). Ruskom energetskom strategijom se daje prioritet obezbeđivanju sopstvenih neophodnih količina benzina, tako da Rusija ima tendenciju da izvozi minimalne količine ovog derivata. Međutim, ruske rafinerije proizvode otprilike duplo više dizela nego što je potrebno za zadovoljenje domaće potražnje i obično izvoze polovinu svoje godišnje proizvodnje, veći deo na evropska tržišta. Pored toga, Rusija je veliki izvoznik vakuumskog gasnog ulja i mazuta. Ruske rafinerije su 2021. godine preradile 5,6 miliona barela nafte dnevno i izvezle 2,8 miliona barela naftnih derivata dnevno. Evropa ostaje glavno tržište za ruske naftne derivate. Rusija je 2021. izvezla 750.000 bpd dizela u Evropu, zadovoljavajući 10% potražnje.

Gigant na tržištima prirodnog gasa

Rusija je drugi najveći proizvođač prirodnog gasa u svetu, iza Sjedinjenih Država, i ima najveće svetske rezerve gasa. Rusija je najveći svetski izvoznik gasa. Zemlja je 2021. proizvela 762 milijarde kubnih metara prirodnog gasa, a oko 210 milijardi kubnih metara je izvezla gasovodom.

Gazprom i Novatek su glavni ruski proizvođači gasa, ali mnoge ruske naftne kompanije, uključujući Rosnjeft, takođe upravljaju pogonima za proizvodnju gasa. Gazprom, koji je u državnom vlasništvu, je najveći proizvođač gasa, ali je njegov udeo u proizvodnji opao tokom protekle decenije, pošto su Novatek i Rosnjeft proširili svoje proizvodne kapacitete. Međutim, Gasprom je i dalje činio 68% ruske proizvodnje gasa u 2021. Istorijski gledano, proizvodnja je bila koncentrisana u Zapadnom Sibiru, ali su se investicije u poslednjoj deceniji prebacile na Jamal i istočni Sibir i Daleki istok, kao i na priobalni Arktik.

Rusija takođe ima široko razgranatu mrežu gasovoda za izvoz gasa, kako preko tranzitnih ruta kroz Belorusiju i Ukrajinu, tako i preko gasovoda koji gas šalju direktno u Evropu (uključujući gasovode Severni tok, Plavi tok i Turski tok). Rusija je završila radove na gasovodu Severni tok II 2021. godine, ali je nemačka vlada odlučila da ne odobri sertifikaciju nakon invazije Rusije na Ukrajinu. Ruski prirodni gas činio je 45% uvoza i skoro 40% potražnje za gasom Evropske unije u 2021. Ovaj udeo se povećao poslednjih godina, pošto je proizvodnja domaćeg prirodnog gasa u Evropi opala. Nemačka, Turska i Italija su najveći uvoznici ruskog prirodnog gasa.

Snaga Sibira

Krajem 2019. Rusija je pokrenula veliki cevovod za izvoz gasa ka istoku, otprilike 3.000 km dug gasovod Snaga Sibira, koji ima kapacitet od 38 milijardi kubnih metara, kako bi mogla da šalje gas sa dalekoistočnih polja direktno u Kinu. U 2021. Gasprom je izvezao preko 10 milijardi kubnih metara prirodnog gasa preko gasovoda Snaga Sibira, a izvoz će se postepeno povećati na 38 milijardi kubnih metara u narednim godinama. Rusija želi da razvije gasovod Snaga Sibira-2, kapaciteta 50 milijardi kubnih metara godišnje, koji bi snabdevao Kinu sa zapadnosibirskih gasnih polja. Još uvek nisu doneti nikakvi sporazumi o snabdevanju niti konačna odluka o ulaganju u gasovod, koji bi dodatno umanjio oslanjanje Rusije na evropske kupce gasa.

Štaviše, Rusija proširuje svoje kapacitete za tečni prirodni gas (LNG), kako bi se takmičila sa rastućim izvozom LNG-a iz Sjedinjenih Država, Australije i Katara. Vlada je 2021. objavila dugoročni plan razvoja LNG-a, ciljajući 110-190 milijardi kubnih metara godišnje do 2025. godine. Rusija je 2021. izvezla 40 milijardi kubnih metara LNG-a, što je čini 4. najvećim izvoznikom LNG-a na svetu i obezbeđuje oko 8% globalnog snabdevanja LNG.

Poslednjih godina Rusija se sve više fokusirala na Arktik kao način da poveća proizvodnju nafte i gasa i nadoknadi pad na postojećim i starijim proizvodnim lokacijama. Na Arktiku se nalazi preko 80% ruske proizvodnje prirodnog gasa i oko 20% proizvodnje sirove nafte. Dok klimatske promene ugrožavaju buduće investicije u regionu, one takođe predstavljaju priliku Rusiji da poveća pristup arktičkim trgovinskim rutama, omogućavajući dalju fleksibilnost za pomorsku isporuku fosilnih goriva, posebno u Aziju.

Izvor: IEA

Facebook
X.com
LinkedIn
Email
Odštampaj

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Logo

Energija Balkana

Newsletter

Nedeljni pregled vesti