Zemljama koje nisu ratifikovale Pariski sporazum o klimi – Turskoj, Iranu, Eritreji, Libiji, Južnom Sudanu i Jemenu od juče su se priključile i Sjedinjene Američke Države, jer Vašington je najpre ratifikovao a potom se, po nalogu još aktuelnog predsednika, Donalda Trampa, povukao iz ovog globalnog dogovora o održavanju nivoa globalnog otopljavanja na manje od 2 °C, kako bi se smanjile klimatske promene.
SAD su i formalno istupile iz Pariskog sporazuma o klimatskim promenama juče – 4. novembra 2020. godine.
Ako pobednik američkih predsedničkih izbora, posle kojih se glasovi još broje, bude Džo Bajden, koji je u predizbornoj kampanji najavio povratak SAD u Pariskih sporazum ovaj, drugi po veličini emiter gasova sa efektom staklene baste vodiće više računa o zaštiti planete. Ako ostane Tramp preostaje nam da se nadamo da će vlasti u nekoliko saveznih država i menadžment pojedinih multinacionalnih kompanija, održati svoje obećanje i poštovati ciljeve zacrtane u Pariskom sporazumu.
Tramp je, inače, 1. juna 2017. godine, obrazlažući svoju odluku o povlačenju SAD iz Pariskog sporazuma rekao: „Pariski sporazum je sporazum koji nema veze s borbom protiv klimatskih promena, nego sa sticanjem ekonomskih prednosti u odnosu na SAD“.
Slično je poručio i januara 2018. godine, komentarišući da trenutni uslovi sporazuma ne odgovaraju ekonomskim interesima SAD. Zvanično, 5. novembra prošle godine službeno je započeo jednogodišnji proces povlačenja SAD iz ovog sporazuma.
Prema podacima iz 2012. godine pet najvećih zagađivača planete su Kina, SAD, Indija, Rusija i Japan, koji su u atmosferu izbacili 20 milijardi tona ugljen-dioksida, odnosno, 57% ukupne svetske emisije. Ove godine je objavljeno da je Kina najveći nacionalni emiter ugljen-dioksida, sa skoro 28 % svetskih emisija ovog gasa na godišnjem nivou.
Za razliku od SAD, Kina, zemlja koja, dakle, drži neslavno prvo mesto kao najveći zagađivač na planeti je najavila da će do 2060. godine postati ugljenično neutralna.
„Kina će dostići maksimum emisije gasova sa efektom staklene bašte u narednih deset godina, nakon čega će do 2060. godine ova zemlja postati ugljenično neutralna“, saopštio je predsednik Kine Si Đinping na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija krajem septembra ove godine.
Podsetimo, države koje su se obavezale da će ispoštovati Pariski sporazum pristale su na to da će njihove emisije moći da rastu još određeno vreme a da će potom krenuti sa smanjenjem gasova sa efektom staklene baste.
Na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija Si Đinping je rekao da će Kina dati svoj nacionalni doprinos uspehu Pariskog sporazuma tako što će u narednom period usvojiti nove mere i politike po pitanju ublažavanja posledica klimatskih promena.
„Pariski sporazum ucrtao je put sveta ka prelasku na zeleni i niskougljenični razvoj. U njemu su navedeni minimalni koraci koji treba da se preduzmu kako bi se zaštitila Zemlja, naša zajednička domovina, i sve države treba da preduzmu korake kako bi se ovaj sporazum poštovao. Kina će povećati svoj planirani nacionalni doprinos usvajanjem snažnijih politika i mera. Cilj nam je da emisija ugljen-dioksida dostigne maksimum do 2030. i da postanemo ugljenično neutralni do 2060. godine”, naglasio je predsednik Kine Si Đinping, preneo je portal Klima101.
On je pozvao i sve ostale države da se posvete inovativnom, zelenom, koordinisanom i otvorenom razvoju za sve i da iskoriste istorijske mogućnosti koje su dostupne zahvaljujući razvoju nauke i tehnologije kako bi se postigao zeleni oporavak svetske ekonomije u postkovid eri.
Zanimljivo je da je pre Si Đinpinga govorio Tramp koji je i ovu priliku iskoristio kako bi kritikovao Pariski sporazum, ali i Kinu kao najvećeg svetskog emitera gasova sa efektom staklene bašte.
Dok se čeka konačni rezultat američkih predsedničkih izbora jasno je da je Tramp za vreme svog mandata vodio i svojevrsne ekonomske ratove protiv zemalja koje je cenio kao svoje najveće rivale. EU, Rusija i Kina su bile na udaru raznih sankcija. Ne treba biti veliki poznavalac ekonomskih globalnih prilika da se shvati da mi je Kina najveći „trn u oku”. Jer, ova zemlja ozbiljno preti da SAD svrgne sa trona. Peking je postavio cilj: Do 2035. svetska ekonomija „broj jedan”. Kako poručuju ovih dana, Kina će do 2035. biti bogata, zelena, poštena i zastrašujuća ekonomska sila.
Pored toga što su, već, uzdrmani na tronu najveće ekonomske sile sveta i „zelena” je ono što Vašington ne može da obeća. Ne sa svojim gasom i naftom dobijenim frakingom škriljaca (kontroverznu eksploataciju nafte i gasa iz škriljaca metodom hidrauličnog lomljenja, poznatijom i kao fraking).
. A baš taj gas iz škriljaca koristi, ne samo kao retoričko oružje, u borbi protiv ruskog gasa – direktno, a indirektno i protiv ekonomskog jačanja EU, posebno Nemačke.
Za razliku od Trampa ruski predsednik Vladimir Putin je krajem 2018. godine izjavio da ne smatra ispunjavanje odredbi Pariskog sporazuma pretnjom razvoju ruske industrije. Krajem septembra 2019. godine tadašnji ruski premijer, Dmitrij Medvedev je saopštio da je potpisao Ukaz Vlade Rusije o prihvatanju Pariskog sporazuma o klimi.
Novi stanovnik Bele kuće će, dakle, osim sa unutrašnjim problemima, koji se već manifestuju brojnim protestima žirom zemlje, uz pandemiju COVIDA-19 i recesiju morati da se pozabavi i ekološkim imidžom SAD. Jer „zelena” je boja br. 1.