Koksara Lukavac pred gašenjem, čelična industrija FBiH u dubokoj krizi

Propast trećeg javnog poziva za zakup Koksare Lukavac, sporovi sa bivšim vlasnikom i povlačenje zakupca H&P Zvornik ugrožavaju proizvodnju koksa i čelika u BiH. Rizik od stečajeva, arbitražna tužba od 420 miliona dolara i nove EU zelene tarife dodatno produbljuju krizu.

Industrija čelika u Federaciji BiH tone u sve dublju neizvesnost nakon što je krajem prošle sedmice propao i treći javni poziv za zakup Koksare Lukavac.

Stanje ovog nekadašnjeg giganta sve je teže, nakon što je 200 radnika ostalo bez posla odlaskom ove fabrike u stečaj, a ista sudbina bi mogla zadesiti i preostali broj zaposlenih jer je trenutni zakupac H&P Zvornik u otkaznom roku od 22. decembra 2025.

Nakon što 22. februara istekne otkazni rok, kompanija H&P se povlači zbog gubitaka koje im proizvodi Koksara. Za starog giganta to znači da će ostati bez potrebnih sirovina i biti primoran da obustavlja proizvodnju koksa.

Zbog nerešenih imovinsko-pravnih odnosa između države BiH, odnosno Tuzlanskog kantona i bivšeg vlasnika Pramoda Mitala, prodaja Koksare je isključena kao mogućnost.

Ovo preduzeće opterećeno je arbitražnim postupkom u kome Mital tuži Bosnu i Hercegovinu.

Ishod je i dalje neizvestan, a u slučaju negativne presude, štetu bi snosio kantonalni budžet. Vrednost spora u ovom trenutku iznosi 420 miliona dolara glavnice.

Mital i saradnici se pozivaju na bilateralni investicioni sporazum između BiH i Indije, koji je, prema njihovim navodima, grubo prekršen. Mital tvrdi da je tokom godina finansijski održavao Global Ispat Koksnu Industriju Lukavac (GIKIL), čak i u periodima velike krize kada je jedino zahvaljujući njegovim garancijama kompanija opstala.

Kako tvrdi njegov pravni tim, kada je GIKIL konačno počeo da posluje pozitivno, isključen je iz procesa odlučivanja, uprkos činjenici da GSHL i dalje ima 51 odsto upravljačkih prava upisanih u sudskom registru.

Podsetimo, GIKIL je nastao spajanjem državne firme KHK Lukavac i britanske kompanije Global Infrastructure Holdings Ltd, a kasnije je kao suosnivač upisana firma Global Steel Holdings Ltd (GSHL).

Situacija je dodatno zakomplikovana dugovima GIKIL-a prema firmi Stemcor (danas Moorgate). Naime, nakon što GIKIL nije ispunio ugovorne obaveze, arbitražni sud je 2017. godine naložio isplatu više od 166 miliona dolara. Kako dug nije plaćen, britanski Visoki sud pravde je 2018. presudio protiv Mitala i GSHL-a kao garanata, što ih je odvelo u stečaj.

Mitalovi advokati sada tvrde da je sve ovo posledica neodgovornog i nezakonitog ponašanja KHK-a, koji je, pod kontrolom Vlade TK, pokušao da izbegne odgovornost i prebaci finansijski teret na GSHL.

Iz Vlade Tuzlanskog kantona nisu želeli da komentarišu postupak koji je u toku.

Sistem spojenih sudova

Dok je lukavačka Koksara pred gašenjem, a Nova Železara pred stečajem, proizvodnja čelika u BiH je krajnje neizvesna jer je upravo Koksara ključni dobavljač koksa za Novu Železaru, koji je neophodan za proizvodnju.

Podsećamo, direktor Nove Železare Ahmed Hamzić podneo je predlog za stečaj navodeći da je društvo platežno nesposobno i da ostvaruje velike gubitke u poslovanju.

Vlasnik Nove Železare je trenutni zakupac Koksare – kompanija H&P Zvornik, inače članica Pavgorda, a udeo od osam odsto ima i FBiH.

Dodatni problem predstavljaju i nove evropske „zelene tarife“ za proizvođače čelika, cementa i drugih proizvoda sa visokim emisijama ugljenika, koje su stupile na snagu 1. januara, a cilj im je da podstaknu dekarbonizaciju.

Nove mere će se u početku primenjivati na čelik i gvožđe, aluminijum, cement, vodonik, električnu energiju i đubriva. EU će takođe proširiti ove mere od 2028. godine na proizvode koji koriste čelik i aluminijum, poput mašina i električnih uređaja.

Zbog svega navedenog, opstanak ovih preduzeća je veoma upitan, a vlast ne posvećuje nikakvu pažnju pitanjima koja bi pomogla u prevazilaženju decenijskih problema. I jedna i druga fabrika decenijama su služile za stranačka zapošljavanja, kupovinu socijalnog mira i izvlačenje sredstava kroz različite malverzacije pojedinaca. Danas postrojenja plaćaju račun neodgovornosti i kriminala.

Taj račun, međutim, ne stiže onima koji su ga napravili, već radnicima i lokalnim zajednicama.

Izvor: Capital

Facebook
X.com
LinkedIn
Email
Odštampaj

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Logo

Energija Balkana

Newsletter

Nedeljni pregled vesti