Turska osvaja kontinente u potrazi za energentima

Od američkog prirodnog gasa do nafte iz jugoistočne Azije i uranijuma u podsaharskoj Africi, Turska traga za energijom i sirovinama po svetu, koristeći svoj rastući uticaj u spoljnoj politici kako bi stekla prednost u konkurenciji za resurse. Dok Ankara predstavlja strategiju stranim vladama, poziva se na svoj projekat proizvodnje gasa u Crnom moru kao dokaz da može da sprovede složene projekte u velikim razmerama.

Napori Ankare poprimaju sve veću brzinu ove godine, sa potpisanim ugovorima za istraživanje na tri kontinenta – od kojih je poslednji potpisan prošle nedelje u Omanu – i specijalizovanim brodovima koji će ih podržati. U međuvremenu, državna gasna kompanija Botas priprema se za novu ulogu međunarodnog trgovca.

Cilj je da se obezbedi pristup važnim sirovinama koje će napajati energetski gladnu ekonomiju, u iznosu od 1,4 biliona dolara, u vreme neizvesnosti u vezi sa lancima snabdevanja. To liči na ono što Kina radi u mnogo većem obimu – od 1990-ih kroz međunarodnu ekspanziju sopstvenih državnih firmi. Za predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, to je takođe način da se poveća uticaj Turske i izgrade ekonomski odnosi.

Imperativi, a ne opcije

Prema rečima Ahmeta Turkoglua, šefa državne kompanije Turkish Petroleum (TPAO), koja već proizvodi naftu u Rusiji, Azerbejdžanu i Iraku, kao i u Turskoj, to su projekti koje treba sprovesti.

Kako je objasnio, geoplitičke realnosti, kao što su sigurnost snabdevanja i tehnologije, sada su imperativi, a ne opcije.

Međutim, ideja je izuzetno ambiciozna u nekim aspektima, dajući vladinim zvaničnicima odgovornost za istraživačke projekte koji su obično rezervisani za džinovske energetske konglomerate ili manja specijalizovana preduzeća. To znači da su investicije i rashodi povezani sa rizikom od gubitka javnih sredstava.

„Za nacionalnu naftnu kompaniju nastojanje da bude kompanija koja istražuje nova polja je veoma rizičan poduhvat sa javnim sredstvima. To je oblast u kojoj postoji potencijal da se napravi mnogo dodatnog novca, ali i potencijal da se izgubi novac“, rekao je Valeri Marcel, izvršni direktor novih proizvođača za održivu energiju, mreže Vlade za proizvodnju energije.“

Strategija prodaje

Turska nije jedina zemlja koja je u potrazi za sirovinama. Evropa je, na primer, pokrenula masovnu kampanju za tečni prirodni gas kako bi se odvojila od Rusije.

Dok Ankara predstavlja svoju strategiju stranim vladama, ona ukazuje na svoj projekat gasa iz Crnog mora kao dokaz da može da sprovede složene projekte u velikim razmerama. Takođe se oslanja na svoju lokaciju između Evrope i Azije i na relativni nedostatak kolonijalnog nasleđa u poređenju sa zapadnim partnerima.

Pored toga, Turska je proširila svoju flotu specijalizovanih brodova. TPAO je nedavno kupio dva broda za bušenje od norveškog Eldorado Drilling za oko 245 miliona dolara, za svaki.

Ove godine, kompanije pod kontrolom Ministarstva energetike potpisale su sporazume o ekstrakciji sa Omanom, Libijom, Pakistanom, Azerbejdžanom i Mađarskom – sve zemlje sa kojima je Ankara ojačala odnose poslednjih godina.

Rudarske kompanije istražuju nalazišta zlata u Sudanu, gde je Turska podržala Vladu u građanskom ratu. Zvaničnici su takođe rekli da razgovaraju o sporazumima u Angoli, Maleziji, Indoneziji, Nigeru, Turkmenistanu, Iraku i Bugarskoj.

Razgovori sa Nigerom, jednim od najvećih svetskih proizvođača uranijuma, pokazuju kako je Turska imala koristi od državnog udara 2023. godine i pritiska hunte da svrgne dugogodišnjeg francuskog proizvođača Orano.

Rastući uticaj

Kontrola ključnih prirodnih resursa u inostranstvu će ojačati uticaj Turske u ovim zemljama, stvarajući mogućnosti za saradnju u drugim oblastima, kao što su trgovina i odbrana.

Strategija je verzija onoga što su glavne kineske nacionalne naftne kompanije počele da rade pre tri decenije, prvo se etablirajući u zemljama u razvoju. Od tada, njihov uticaj se višestruko povećao, a kompanije proširuju svoje komercijalne aktivnosti u inostranstvu, povećavajući svoju ulogu na energetskim tržištima.

„Turska sprovodi svoju energetsku diplomatiju u kombinaciji sa većim političkim ciljem: da ojača status zemlje kao regionalne sile“, rekao je Defne Arslan, viši direktor Atlantskog saveta u Turskoj.

Trgovina energijom

Turska nacionalna gasna kompanija, Botas, takođe postaje sve više međunarodna, razvijajući se od uvoznika koji pasivno prima zalihe do globalnog trgovca koji može da kupuje i prodaje za profit.

Kompanija je potpisala ugovore o uvozu LNG-a koji joj daju kontrolu nad transportom po prvi put, i u pregovorima je za dodatne fleksibilne količine, posebno iz Sjedinjenih Američkih Država, prema ljudima koji su upoznati sa tim pitanjem, koji su odbili da budu imenovani jer razgovaraju o internim poslovnim pitanjima.

Prema jednom od izvora, kompanija planira da ove godine otvori kancelariju u Švajcarskoj, što će joj omogućiti prisustvo uz najveće svetske trgovce robom.

Brzorastuća ponuda tečnog prirodnog gasa iz Sjedinjenih Američkih Država i međunarodna potražnja znače unosne trgovinske mogućnosti. Tradicionalni kupci, od Kine do Japana, često nastupaju kao trgovci, koristeći prednosti unosnih poslova za preprodaju tečnog prirodnog gasa u Evropi.

Pristup svetskom LNG-u bi diversifikovao izvore snabdevanja Turske van trenutnih velikih dobavljača Rusije, Azerbejdžana i Irana, dok bi zemlju podigao u redove snabdevača, povećavajući njen uticaj u globalnoj energetskoj areni.

Finansiranje

U oblasti istraživanja, najnapredniji novi strani projekat do sada je u Somaliji, gde je istraživački brod TPAO upravo završio sedmomesečno istraživanje ugljovodonika. Ako su rezultati, koji još nisu objavljeni, dobri, Turska će imati ekskluzivna prava na proizvodnju, dodajući unosan prirodni resurs u svoj portfelj u zemlji.

Međutim, s obzirom na rizike povezane sa nekim preduzećima, postavljaju se i pitanja o troškovima. Vlada nije naznačila kako će se finansirati međunarodna ekspanzija kompanija.

„Bilo da se radi o Crnom moru ili Somaliji, tu se troše javna sredstva. Proizvodnja nafte i gasa povezana je sa mnogim neizvesnostima, geološkim i tehničkim rizicima i izazovima, a ovde nije jasno koliko je novca u opasnosti“, rekao je Ali Arif Akturk, bivši šef odeljenja za kupovinu gasa Botas koji je sada nezavisni konsultant.

Izvor: Investor

Facebook
X.com
LinkedIn
Email
Odštampaj

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Logo

Energija Balkana

Newsletter

Nedeljni pregled vesti