Brisel pomera rok za neto nultu industriju do sredine veka

Predloženom reformom ETS-a Evropska komisija usporava tempo smanjenja emisijskih kvota, zbog čega bi gornja granica emisija bila ukinuta tek 2048. godine umesto ranije planiranog roka. Istovremeno, industrija će i dalje dobijati deo besplatnih emisijskih dozvola uz obavezu ulaganja u dekarbonizaciju, dok će siromašnije članice EU dobiti dodatnu finansijsku podršku za modernizaciju energetskog i industrijskog sektora.

Evropska komisija predložila je reformu vodećeg sistema EU za određivanje cene ugljenika, nastojeći da uskladi zabrinutost zbog konkurentnosti industrije sa najambicioznijom klimatskom politikom na svetu.

Sistem trgovine emisijama (ETS) već dve decenije ograničava industrijske emisije tako što određuje maksimalnu količinu dozvoljenih emisija i stavlja na raspolaganje fiksni broj emisijskih jedinica koje kompanije moraju da kupe – trenutno po ceni od oko 80 evra – za svaku tonu CO2 koju ispuste u atmosferu.

Prema sadašnjoj dinamici smanjenja, predviđeno je da taj limit dostigne nulu 2039. godine. Međutim, pod pritiskom industrijskih lobista i približno polovine država članica EU, Brisel planira da sistem prilagodi na način koji će više odgovarati kompanijama.

„Današnji predlog revizije ETS-a objedinjuje tri ključna cilja: klimatsku akciju, konkurentnost i nezavisnost“, izjavio je evropski komesar za klimatsku akciju, Vopke Hoekstra.

Gornja granica emisija trenutno se svake godine smanjuje za količinu koja odgovara 4,3% emisija sektora obuhvaćenih ETS-om iz 2013. godine, a taj procenat je trebalo da poraste na 4,4% naredne godine. Prema predlogu Komisije, ovaj takozvani „linearni faktor smanjenja“ biće smanjen na 3,7% od 2031. godine.

Od 2036. godine dodatno će pasti na 1,7%, čime će se produžiti dostupnost sve manjeg broja emisijskih dozvola i omogućiti kompanijama da se postepeno izbore sa industrijskim emisijama koje je najteže smanjiti.

U praksi, to znači da se limit emisija neće smanjivati za 80 miliona tona godišnje (što odgovara ukupnim emisijama CO2 Austrije), već za 35 miliona tona godišnje, što je približno nivou emisija Slovačke.

Krajnji rezultat je da ETS više neće dostići nultu granicu emisija pre 2048. godine.

Dodatni podsticaji

U međuvremenu, kompanije iz određenih industrijskih sektora nastaviće da dobijaju subvencije kroz besplatne emisijske dozvole, ali će one sada biti povezane sa konkretnim obavezama za smanjenje ugljeničnog otiska: 80% besplatnih dozvola biće dostupno kompanijama koje imaju plan ulaganja u dekarbonizaciju, dok će preostalih 20% biti dodeljeno nakon završetka tih investicija.

Do sada je teška industrija u proseku dobijala oko 85% svojih emisijskih dozvola besplatno.

Predlog takođe predviđa značajnu podršku siromašnijim državama članicama EU, uglavnom u bivšim komunističkim zemljama istočne Evrope, za ulaganja u modernizaciju i dekarbonizaciju industrijskog i energetskog sektora. Te zemlje mogle bi da dobiju ukupno 680 miliona emisijskih jedinica, čija je vrednost po sadašnjim cenama oko 50 milijardi evra.

Sredstva će biti raspodeljena kroz dva mehanizma: Fond za modernizaciju, uspostavljen 2018. godine radi pomoći siromašnijim zemljama u dekarbonizaciji, i novi investicioni paket vredan 30 milijardi evra, koji je Evropska komisija predstavila u aprilu kao dodatni podsticaj državama članicama koje imaju rezerve prema reformi.

Izvor: Euroactiv

Facebook
X.com
LinkedIn
Email
Odštampaj

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Logo

Energija Balkana

Newsletter

Nedeljni pregled vesti