Taksa na CO2 – ekološka ili ekonomska mera?

Medjunarodni interes za skladištenje CO2 u Grčkoj

Kompanije iz Grčke, Bugarske, Italije i Hrvatske pokazuju interesovanje za skladištenje ugljen-dioksida u grčkom skladištu Prinos. Tokom narednih nedelja biće realizovan neobavezujući tržišni test za projekat, nakon čega će uslediti obavezujuća faza ispitivanja tržišta u toku godine. Ugljen-dioksid će se sakupljati iz proizvodnih pogona i u tečnom obliku brodovima transportovati do Kavale, odakle će se podvodnim cevovodom dopremati u skladište Prinos.

Najmanje deset industrija sa značajnim emisijama ugljen-dioksida iz Grčke, Bugarske, Italije i Hrvatske potpisalo je neobavezujuće memorandume o razumevanju sa grčkom kompanijom Energean, koja preko svoje podružnice EnEarth razvija skladište CO2 na osiromašenom polju Prinos.

Planirano je da neobavezujući tržišni test za projekat bude održan u narednim nedeljama, nakon čega će uslediti obavezujuća faza u toku godine.

Prvi ugovor početkom 2025.

Istovremeno, u toku je izrada Studije uticaja na životnu sredinu i konsultacija se očekuje u septembru. Cilj je da se u prvom kvartalu 2025. godine potpiše prvi ugovor o skladištenju kako bi se otključalo bankarsko finansiranje i, u kombinaciji sa grantom Fonda za oporavak, pristupilo realizaciji investicije.

Skladištenje ugljen-dioksida je jedno od alata koje Evropska komisija preferira za postizanje dekarbonizacije. Namenjen je sektorima kao što su industrija cementa, rafinerije itd, za koje trenutno ne postoje tehnološki zrela rešenja za ograničavanje njihove emisije.

Ove industrije, umesto da budu opterećene dobro poznatim porezom na ugljenik, imaće mogućnost skladištenja CO2 u podzemnim formacijama koje će –  s obzirom da su bile lokacije dugotrajnog (milionima godina) skladištenja prirodnog gasa – ponovo moći da se koriste u tu svrhu.

Nedovoljni kapaciteti za skladištenje

Ugljen-dioksid će se sakupljati iz proizvodnih pogona i u tečnom obliku brodovima transportovati do Kavale, odakle će se podvodnim cevovodom skladištiti u rezervoaru Prinos.

Investicija u prvoj fazi dostiže 500 miliona evra za kapacitet skladištenja od  milion tona godišnje, dok u sledećoj fazi može da dostigne tri miliona tona, uz dodatna ulaganja od 400 miliona. Uprkos impresivnoj veličini, projekat ne dostiže potrebe tržišta: indikativno je da se samo neobavezujući ugovori koji su potpisani odnose na pet miliona tona ugljen-dioksida godišnje.

Cilj Zelenog dogovora

Još veće su potrebe na evropskom nivou: postojeći potencijal skladištenja ne prelazi 100 miliona tona ugljen-dioksida godišnje, dok su industrijske emisije (podaci iz 2022.) bile 660 miliona.

Cilj Zelenog dogovora Evropske komisije je stvaranje skladišta od 50 miliona tona CO2 godišnje do 2030. godine i 550 miliona tona CO2 godišnje do 2050. godine, uvek sa naglaskom na industriju koja ne može da radi bez emisija.

Izvor: Euro2day

Facebook
X.com
LinkedIn
Email
Odštampaj

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Logo

Energija Balkana

Newsletter

Nedeljni pregled vesti